Također sam jedan od onih koji s vremena na vrijeme zna odigrati stare naslove.
Eto, Resident Evil 2 (1998), Silent Hill, In Cold Blood, Dino Crisis, Fronst Misslion 3, Twisted Metal 3 i 4, Suikoden II, Armored Core: Project Phantasma, Alone in the Dark: The New Nightmare su samo neki od naslova sa sivonje kojima se redovito vraćam i nikada mi ne dosade, a o naslovima s PS2 da i ne govorim!! Zastarjela grafika mi apsolutno ne igra nikakvu ulogu. Kad smo kod grafike... Sjetimo se samo da je najprodavanije igara IKADA Minecraft koji na prvi pogled izgleda kao da se igraš kockama, kad se samo sjetim što je ta igra bila u razdoblju 2010. - 2014. Doslovce nisi mogao otvoriti YT da ti nešto vezano uz Minecraft ne iskoči. A i da ne spominjem koliko je YT kanala "procvalo" upravo zahvaljujući toj igri.
A sada malo da se vratim u ovu 2020. da ne budem toliki nostalgičar… Mislim da i dalje ima odličnih igara koje znaju ugodno iznenaditi i kojima se možemo uvijek vratiti. Problem je samo što dana na 10 AAA naslova, samo će 2 biti odlična, dok ostale zaboravimo u iščekivanju drugih. I da ne zaboravim! Sve više i više me iznenađuju kvalitetni indie naslovi. Kao odličan primjeri mogu nam poslužiti Ori and the Will of the Wisps, Hollow Knight, LIMBO i INSIDE
Također, ne razumijem neke velike studie… Tipa, kada drže E3 presicu ili evo SGF znaju reći: pratimo što pišete po forumima, gledamo YT recenzije, čitamo iščekivanja, gledamo vas dok tuširate, znamo kojom rukom d**ate itd… I nakon svega toga izbace nešto što nema veze niti s komentarima niti s recenzijama, niti našim iščekivanjima, željama itd. Kao primjer bih naveo Warcraft III: Refrorged. Svi znamo kako je ta igra završila, što su obećali i što su sve uskratili. Dok s druge strane imate Command & Conquer Remastered koji je savršen primjer kako treba surađivati s fanovima + to što su nam dali kod od igre.
