StarFox_N Ne vidim zašto bi glasovna gluma smanjila količinu ( izbor) dijaloga osim lijenosti developera da snime više razgovora.
Ne znam. Meni to ne leži. Inquisition sam igrao s ženskim likom i glas je bio odličan. Iako je bio custom lik nekako mi se urezao u pamćenje.
Razumijem kada nema glasovne glume da sam "Ja" taj lik ali…
Kada nema glasa nema karaktera i ne mogu se uživiti u lika.
Daleko od lijenosti, igra ima daleko najvise dijaloga od bilo koje druge Bethesdine igre, a svaki NPC je u potpunosti odglumljen. Stvar je u dva razlicita pristupa karakterizaciji lika, sto je zapravo odlicno vidljivo iz primjera kojeg si spomenuo, V u Cyberpunku. Glas je dio karaktera i odabir tona glasa, naglaska, intonacije prilikom izgovora, sve to daje odredenu dimenziju liku koju, kada imas glasovnu glumu, odreduje developer umjesto tebe. Time se smanjuje razina roleplayinga jer nemas potpunu kontrolu nad likom. Kod V je to vidljivo i iz odabira dijaloga koji nisu drasticno razliciti jedan od drugog.
S druge strane, igre poput Dragon Age: Originsa ili cRPG-eva poput Baldur's Gatea ili Pillars of Eternityja imaju znatno kompleksnije i karakterno razlicite odgovore protagonista jer je ideja da si ti taj koji karakterizira tabulu rasu koju dobijes na upravljanje. Time i dobijes lika koji je krojen prema tvojoj viziji sto dovodi i do ideje da je taj lik stvarno jedinstven za tebe.
E sad, hoces li se ti lakse uziviti u jednom slucaju u usporedbi s drugim, to je potpuno osobna stvar i kako god da to dozivis je u potpunosti validno. Veca ili manja doza roleplayinga u izuzetno rijetkim slucajevima ima utjecaj na kvalitetu odredenog aspekta igre, no to je obicno povezano i s citaivm nizom drugih elemenata (kvaliteta pisanja, kvaliteta karakterizacije NPC-eva i sl.). Zato nekima odgovara V ili Geralt, a ne Grey Warden. Ima nas svakakvih, no ono o cemu se moze raspravljati je pristup developera karakterizaciji protagonista koja u Starfieldovom slucaju seze u temelje DnD-a i roleplaying igara.
