Lordsi i Wukong (i Wuchang) mi ostali neriješeni, pa se pružila još jedna prilika.
S obzirom kolko sam branil igru u vrijeme izlaska, prvo se krenulo sa Lordsima i ovaj put je zgrabilo kak treba. S obzirom da sam zaboravil apsolutno sve, krenul sam u NG sa skroz novim likom i već poprilično odmaknul od onog dijela di sam stao prije par mjeseci.
Ne znam, nešto nije sjelo prvi put kak treba. Možda ta nedovršenost, možda frustracija radi nepotrebnog ginjenja tam di ne treba te posljedično gubljenjem vremena, al ovaj put toga nema. Jedino što zasad struže po živcima je to što su neke lokacije preogromne, sa hrpom prolaza i sporednih puteva di se stvarno nije problem pogubit. Pozitivno je to što upalim na sesije od minimum 2 sata, tako da mi lokacije ostanu u sjećanju i mogu se posvetit istraživanju kak spada.
Također, čini mi se da su olakšali igru. Odnosno, djeluje mi kao da je mrvu manje neprijatelja koji nanose i mrvu manje štete te da vrijeme u Umbrallu ne kažnjava tako brzo kao prije. Mogu pronjuškat po svijetu bez da panično tražim kipić kojim bi se vratio u Axiom.
Netipično za mene, experimentiram sa više oružja (ne samo sa mačem), čak ponekad i dualwieldam. Fali da mogu u hodu mijenjat izbor između magija, ruke i luka.
Uglavnom, promjene i upgradeovi su donijeli samo pozitivu i od dobre igre napravili još bolju. Zasad guštam. Soul Reaver mehanika sa 2 različita svijeta je top.
Sidequestovi će me ubit u pojam ako ću ić ganjat platinu, sve me strah što sam već sve propustil.
