Solid_Snake
stari, treba si vidit mene prije koji dan kako rodici objašnjavam premisu, cijeli dizajn, i hook death strandinga lmao
jedino šta bi mogao usporedit s tim je ono kako sam prije desetak godina mogao zamisliti nekolicinu nas kako crtamo detaljni timeline mgsa u nekom bunkeru
iskreno, ja i dok igram dvojku, intenzivno razmišljam o jedinici. mislim da ću do kraja godine sigurno probat onaj 'director's cut'. jedinica je (i dalje) puno usamljenija, sivija i puno više nepraštajuća igra.
nemoj me krivo shvatiti: 'On the Beach' je vjerojatno jedan od najboljih "drugih dijelova" *ikad*. igra u kojoj stvarno osjećam neopisivu slobodu kretanja. kojimin pojam open worlda je prilično apstraktan i filozofski nastrojen (i mogli bi o njemu štrapati satima), al za mene je ovo bez daljnjega—Sandbox Heaven.
isto tako, ne slažem se sa ovim forumašima šta kažu da je dvica "walking sim" i da se opet puno šeta, dapače. ja sam osim samog početka kad sam iskoristia neke ljestve i pokoje uže, konstantno u nekom vozilu. sve to ide puno brže, teren i same mape su puno ravnije, pa i pravocrtnije. čak ne predstavljam to ko neku zamjerku, čisto opservacija. čak sramežljivo priznajem da se sad puno više bavim pomaganjem i izgradnjom stvari. 2019e sam bio samotnjak na svojevrsnom hodočašću, 2025e cijenim ovo australsko sunce toliko da mi je teško objasniti. promijenio sam se dosta.
ovdje sam toliko pogodio taj balans storyja i opcionalnog sadržaja u toj mjeri da svaka moja sesija s igrom izgleda kao bogomdana aktivnost. svaki jebeni put je *firing on all cylinders*. možda je potencijalno problem šta stvarno mislim da baš jebeno moraš pogodit taj balans za maksimalno uživanje. prelako je upast u loop di radiš nešto šta je samim dizajnom i cijelom svojom suštinom tu Za One Koji Žele Više, a razbije ti story i imaš osjećaj da pace ne valja. *TI* si pace. al i to sve ovisi od pojedinca do pojedinca.
elitna igra. teško je rangirat stvari i suhoparno ih ocjenjivat, ali najiskrenije mislim da bi kojima, u svojim najpijanijim i najiskrenijim danima, rekao kako su baš death stranding igre nešto najbolje što je dosad napravio.
mislim da mi je igra stvarno puno pomogla u načinu na koji analiziram događaje u svom životu, komuniciram s drugima, oblikujem svoj pogled na budućnost . . . u vremenu kada mi je to bilo možda i najpotrebnije.
a većinu vremena je sve skupa među glupljim ali i zabavnijim stvarima koje sam ikad vidio u ovom mediju, većinu vremena je i totalni over the top, ali . . .
cijela filozfija death strandinga se reflektira kroz svijet kojim smo okruženi iz dana u dan.
See the sunset?
The day is ending . . .
