Završio sam.
Nikada nisam igrao igru koja mi je bila toliko zarazna, zabavna a istovremeno naporna i frustrirajuća.
DS2 je igra koja je po dizajnu jako repetitivna. I nevjerojatno mi je da su za takav tip igre za svaku prokletu stvar koju napraviš stavili ne jednu nego 2-3 animacije.
I ne. Nema jedna tipka da sve preskočiš nego moraš svaku posebno.
Dostaviš paket: animacija kako Sam odlaže paket. Zatim se pojavi hologram koji započne razgovor i pregledava paket. Onda se otvori ona Porter zvjezdica i nakon toga Career Stats. Da bi se na sve to opet pojavio hologram da ti kaže kako si super i da ne ideš vani po mraku.
Brojao sam. Da bi preskočio sve te animacije i glupe generične razgovore moraš stisnuti X tipku oko 12-15 puta. Ako ima koja linija razgovora više i do 20 puta.
Gledam ovaj X na kontroleru i ne znam tko je od nas dvoje izmučeniji.
Ja što ga stišćem 15-20 puta za svaku jebenu dostavu a ima ih na stotine. Ili on jer sam ga izje*** više nego onih 5 crnaca Riley Reid u Blacked videu.
Imaš Monorail kao opciju transporta i dok si na njemu ništa se ne događa ali svejedno nemaš opciju skipati. I onda kao tele blejiš u ekran 3-4 minute da dođeš na destinaciju. Nakon 20-30 puta počne jako frustrirati.
U prvom DS-u najveća mi je zamjerka bila što je svijet prazan i nadao sam se da će to popraviti u dvojci ali to se nije dogodilo.
Osim protivnika u nekoliko baza i drugih portera s kojima nemaš nikakvu interakciju ovaj svijet je "mrtav". Nema NPC-a koji se nalaze u svijetu, ima gradova koje vidiš ali u koje ne možeš ući. Imaš samo generične holograme. Sam si i nema ničega... Baš šteta.
Ono o čemu ste već pisali...
Osim toga što je igra prelagana previše je resursa, oružja koje odmah dobiješ itd.
Uopće nisam imao neki osjećaj opasnosti, napetosti i preživljavanja.
BT-i mi uopće nisu igrali neku ulogu i nisu bili strašni. Dobar dio igre i zaboraviš da postoje.
Sada kada sam toliko posrao igru i kažem da sam je odigrao uzduž i poprijeko, skupio blizu 100 sati nikako ne drži vodu.
Unatoč svemu ovdje itekako ima odličnih segmenata.
Audiovizualna prezentacija je vrh. Nema dalje. Svijet iako prazan je predivan. Atmosfera mi je nešto posebno. Priča dobra. Nakon raspleta kada sve skužiš odlična je.
Unatoč svim manama meni DS2 (za moj ukus) ima nešto posebno. Uživao sam otkrivati svijet, rješavati narudžbe, graditi infrastrukturu i otkrivati priču.
Svijet, atmosfera i priča su me jednostavno uvukli i nisam ispuštao kontroler iz ruku.
S druge strane nisam siguran ako bih ga preporučio. Ako vam se nije svidjela jedinica neće ni dvojka.
Ako igri date šansu držite se samo glavne priče. Ako ste tip igrača kao ja koji mora apsolutno sve riješiti čekaju vas zasićenje i frustracije.
Sve u svemu jedno posebno putovanje koje ću pamtiti. Ako ikada izađe DS3 sigurno se kupuje. Samo se nadam da će trojka donijeti veći iskorak nego što je donijela dvojka u odnosu na jedinicu.
Rijetko dajem ocjenu ali meni bi ovo bilo nekih 7.5
