Fenix oboje sad idete u temu koja nema veze s pitanjem iz naslova. Svo troje smo se složili da su pretplate smjer u kojem ide industrija. 2/3 se slažemo da je to dobar smjer.
Mislim da je poprilično bitan segment s obzirom da je dio Spencerove strategije razvoja Xboxa. Ja ću uvijek preferirati kupovinu igara, no itekako vidim prednosti u pristupačnosti kvalitetne pretplate. Upravo je ta pristupačnost ono što je odlična i svakako pozitivna Spencerova odluka. Osvrnut ću se detaljnije kasnije jer vidim da si se i sam raspisao o temi.
Ok, poštujem tvoje mišljenje, ali mislim da previše idealistički gledaš na svijet, a posebno na zapad, što sam ti komentirao u više navrata. Ja osobno, a posebno na Twitteru (koji se u srži ne razlikuje previše od Instagrama i Fejsa) vidim najviše karikature nečega što ljudi žele biti, sa objavama za koje ljudi žele da se sviđaju drugim ljudima. Sve tri društvene mreže su mi skrivljeno ogledalo stvarnosti, a posebno Twitter. Ako ništa drugo, možemo napraviti kompromis, pa se složiti da Hulst zaista misli sve najbolje o Spenceru, ali je to napisao i javno da dobije pozitivan odjek u javnosti. Nema drugog razloga. Spencer bi jednako cijenio i privatnu čestitku.
Ja pak mislim da ti pretjerano cinično gledaš (i da, shvaćam da to ja govorim nekome 😄). Umjesto dubinskih analiza tweetova i razmišljanja je li površni PR ili iskreno i treba li privatno izjaviti to ili javno ili kako već, zašto ne bismo prvo pomislili da ako dvije osobe na čelu takvih firmi mogu biti pristojni i podržavati međusobne uspjehe, zašto onda ne bi mogli i igrači? Ja na to ne gledam uopće kao pokušaj PR-a za jednu od "strana", već kao izražavanje kulturnog poštovanja prema nečijem uspjehu.
Misliš da Sonyju to nebi odgovaralo u trenutku kada zaostaju za Microsoftom? Još bolje pitanje, je li bi Microsoft u obrnutoj poziciji (da gaze Sony) popustio po pitanju crossplaya?
Možda odgovor na to pitanje leži u činjenici da, kad su kupili dva velika izdavača, su odlučili staviti njihove igre ekskluzivno iza svoje konzole.
Sasvim validno razmišljanje, samo što posve nezavisne igre ispaštaju zbog Sonyjeve averzije prema crossplayu. Primjerice, Deep Rock Galactic ima crossplay između Xboxa i PC-a, no PlayStation zajednica nema tu mogućnost. Sitnica je, ali ispravio bih da je Xbox stavio buduće igre iza svog ekosustava, a ne konzole. To ih i dalje čini pristupačnijima od ekskluzivnosti iza jednog uređaja.
Zašto sad ne zagovara Starfield na PlayStationu? Odgovor si dao u prvom postu u ovoj temi. Jer je isti kao i čelnici Sonyja. Samo mi nije jasno zašto nakon takve konstatacije se opet vraćaš na to da je MS po nečemu bolji (ili gori) od Sonyja.
I to je poanta mog razmišljanja. Dobar biznismen i posebno dobar čovjek za Microsoft, ali općenito je isti kao i svi drugi biznismeni u industriji, unatoč PR-u.
I ponovno sasvim validno pitanje. Odgovor je vrlo jasan, nisu iskeširali te novce da ih ne iskoriste. I to je posve razumna odluka, no kosi se s onime što Spencer govori. S druge strane, ne volim stavljanje svih u isti koš. Nečije će odluke biti puno pozitivnije od odluka nekog drugog i takvo što treba razlikovati. Za sada su Spencerove odluke bile pretežno pozitivne.
Cijene pretplata će skočiti na neku razinu održivosti, što je relativno OK, igrat ćemo sve moguće igre za cca 500 eura godišnje. Ali u principu imamo sistem kao i prije, jedni drugima će uzimati igre i primoran si biti na dvije različite pretplatničke usluge/platforme.
Cijena će sigurno skočiti i to je za očekivati. Ako se ta cijena zadrži u nekakvom razumnom cjenovnom rangu, mislim da nitko neće imati prigovora. Ako će biti preskupo, ljudi će to pokazati novčanikom. Nadam se.
Kad smo kod pitanja kreativne slobode, radit ćeš igre koje će igrati što veći broj ljudi, da dobiješ što veći share od onih 20-30 eura koliko plaća pretplatnik mjesečno. I nije li onda kontradiktorno pričati o kreativnoj slobodi koja te limitira pravilima logike platforme? Prije kreativna limitacija. Ono što želim reći je da igre ne moraju nužno biti gore/lošije, ali pretplate im definitivno ne garantiraju da će biti bolje.
Međutim, s ovime se nikako ne slažem jer je posve suprotno od onoga što govore ljudi iz same industrije. Prvo imamo primjere nezavisnih developera koji dogovore izlazak igre na Game Pass i time odmah dobiju financiranje koje iskoriste u razvoj igre. To direktno utječe na kvalitetu igre i može ju pretvoriti iz prosjeka u izvrsnost. Financiranje od strane Game Passa ne funkcionira prema skinutim primjercima ili odigranim minutama, već direktno po dogovoru da igra izlazi na Game Pass. To nudi financijsku sigurnost developeru koji može s puno manje pritiska razvijati igru znajući da mu ne visi nad glavom ideja povrata uloženog novca. Ta financijska sigurnost pak omogućava i kreativnu slobodu. Imaš jako puno indie developera koji su o tome pričali.
Nadalje, drugi su primjer studiji koji se nalaze direktno pod Xboxom. Pod sobom su okupili široku paletu developera različitih žanrova i baš zbog toga što će moći godinu napuniti naslovima, uvjeren sam da to miče kreativnu limitaciju. Zašto? Zato što će imati svaki žanr pokriven i time će svaki studio moći raditi igre kakve zna i voli raditi. Naravno da će uvijek postojati trendovi i popularnost, ali nije da u tim studijima do sada nije postojao marketinški tim koji je vršio analize tržišta.
10-ak godina kasnije:
Cloud postaje dominantan, više ne moraš imati hardver da imaš svoj eko sistem
Sad Xbox, Sony (vjerojatno kupljen od nekog trećeg), Nintendo (vjerojatno kupljen od nekog trećeg), Steam (vjerojatno kupljen od nekog trećeg), Google, Amazon, Facebook, kompanija X i kompanija Y imaju svoj Game Pass
Sad biraj kome ćeš plaćati pretplatu i trošit ćeš više
To je sasvim realan scenarij koji, kada branite Game Pass i Spencera, odbijate prihvatiti. Kada smo ikad u industriji bilo čega dobili nešto što je u konačnici završilo po volji potrošača?
Ja ne odbijam prihvatiti ovo jer je jedan od mogućih scenarija. Međutim, odbijam ga smatrati realnim jer je meni osobno nezahvalno kao laiku prognozirati tržište za 10 godina. Pogledaj što se jučer dogodilo s vrijednosti Mete i pogledaj gdje je Facebook bio 2012. Biznis je rizik i stvari se mogu okrenuti preko noći.
Također, naravno da postoji šansa da se kupi Sony ili Nintendo, ali to nije realan slučaj ako pogledamo u prošlost. Japan je jako strog po pitanju prodaje domaćih tvrtki i ono što je realno je šansa da stopiraju akviziciju. Ista stvar vrijedi i s Ubisoftom. Postoji velika šansa da bi Francuska stopirala akviziciju u slučaju da do nje dođe.
Gaming je postao toliko velik da ne možemo na njega gledati samo kao industriju hobija. Sada, više nego ikada, odgovaraju različitim financijskim i zakonskim regulacijama koje ovise od države do države. Možemo svakako teoretizirati, ali ne možemo te teorije nazivati realnima.
