Unatoc predivnim lokacijama, ovo je bas bilo mracno putovanje i mucno za gledati. Ja neznam kako bi smjestio ovu igru. Cini mi se kao Metro 2033 danasnjeg doba, malo fali produkcije da bude ona krema danasnjih AAA naslova, ali zato pricom i likovima nadoknaduje mnogo toga, ako ne i sve.
Gameplay, prezentacija, izvedba, sve je bolje od jedinice. Niti jedan bug, glitch ili tehnicki problem. Graficki jedan od ljepsih naslova koje sam odigrao i jedan od onih koji se izvodi maestralno. Glazba, o kako je ovo dobro odradeno, kako lijepo ukomponirano u scene.
Medutim, to sve pise u recenzijama, vise manje tocno, ovisno o recenzentu.
Ono sto je esencija ove igre je prica i kako je ispricana. Zbog cvrstih poveznica sa privatnim zivotom, ostavila je daleko veci dojam na mene nego sto bi trebala. Ako to mogu tako nazvati, ovo je bio "klasicni" Plague Tale (da, rano za napisati s obzirom da je ovo tek nastavak) tamo do odlaska na odredeno mjesto. Kada sam pomislio da su pali u narativu, da su razvukli igru i da me polako preuzima onaj osjecaj "kada ce ovo sve zavrsiti" oni su zadnjim galopom u 3 chaptera izvukli sve i svemu dali smisao, zasto je tako izvedeno. Nevjerojatno! Igra prakticki nema boss borbe, a i ono sto ima je podredeno narativu i flowu radnje, bez previse razbijanja i nepotrebnog frustriranja.
Nisam ocekivao ovakav kraj, nisam. Sve ono u chapterima gdje sam mislio da je razvuceno, polako mi se vracalo u mislima dok sam krocio prema velikom finalu. Postavili su dobre kljucne tocke i dogadaje koji ti utjecu na ocekivanje i razmisljas o tome sto ce se dogoditi, zasto je lik tako postupio i brines se od odsutnima.
Pretuzno je zavrsilo. Protector… hm da, ali ne na onaj nacin koji sam zamisljao, bijelo viteski, sa osmijehom na licu nakon svega.
Epilog i zadnja scena fantasticno izvedeni i izrezirani, bas osjetis tugu i bol. I preporuka svima, ostanite uz ekran do kraja drugih creditsa, jer ima jeben hint za treci dio.
Asobo, draga mala ekipo, sto god radite slijedece, ide na moju wishlistu.
