Zadnjih 5 dana igram u VR-u. Nisam želio pisati dok ne odigram malo više i početni dojmovi se ne slegnu. Da budem objektivniji.
Već pri podešavanju se vidi da je PSVR2 jako impresivan uređaj.
Krene s mapiranjem prostorije pa zatim Sense kontroler postane laser s kojim si ocrtavaš prostor u kojemu češ igrati. Onda tu krenu efekti i haptika. Nisam mogao sakriti osmijeh koliko to sve djeluje kul i zabavno.
Prva igra koju sam probao je RE: Village. Sve recenzije i dojmovi koje sam pogledao me nisu mogli pripremiti na ono što ću iskusiti u samoj igri.
Nisam mogao vjerovati da jedna VR igra može izgledati tako dobro i uvjerljivo. Na teksturama koje su udaljene primjetna je mala zamućenost. Općenito slika nema tu oštrinu kao na ravnom ekranu ali količina detalja na objektima i čistoća tekstura kada gledaš iz blizine je nevjerojatna.
Osim toga slika kao da ima neku "dubinu". To se najviše primjeti na likovima koji djeluju da su 3D i imaš osjećaj da ih možeš opipati.
Uvodna scena u Villageu kada propucaju Miu i uleti Chris Redfield i sve to ti se odigra pred očima ostavi nevjerojatno snažan dojam.
Na PS5 PRO sam probao nekoliko grafički odličnih igara. Spojeno na 65" ekran s soundbarom, top slušalicama itd.
Takav setup bi trebao biti end game kada je u pitanju doživljaj. Koliko god da je super ne može se mjeriti s VR-om. Niti blizu.
Čak i u jednom No Man Sky koji nije grafički impresivan. Stojiš na nekom planetu, promatraš krajolik oko sebe, pogledaš u nebo i svemirski brod ti proleti iznad glave… Ravan ekran, koliko god bio dobar i velik ne može prenijeti igraču taj osjećaj.
Zatim sam probao Resident Evil 4 gdje sam osim tog doživljaja da si "tamo" vidio koliko VR podiže atmosferu.
Intro igre kada u kući u podrumu nađeš mrtvog policajca. Prvi put te napadnu pa čuješ glasove na katu gdje te traže.
Dok sam se iz podruma penjao po stepenicama i tražio izlaz jeza me prošla. Na svaki zvuk bih okretao glavu i cijelo vrijeme sam osjećao neku tjeskobu dok nisam došao na sigurno.
Svjestan si da je to samo igra ali valjda psiha radi svoje kada si "tamo" u tom svijetu.
Nastavio sam igrati i došao do prvog sela s zvonikom gdje spale tipa na lomači. Sada već kultna lokacija koja nam je svima dobro poznata. Iskusiti i vidjeti to selo iz VR perspektive je stvarno posebno.
Dok pišem dojmove vidim da se ponavljam. Stalno pišem o osjećaju i doživljaju. Upravo to je najbolja stvar VR-a. Da si ti "tamo" u tom svijetu. I to je izvedeno stvarno odlično. Korištenje raznih oružja i predmeta gdje moraš napraviti taj pokret da izvučeš pištolj i napuniš ga je izvedeno perfektno.
Ciljanje je nevjerojatno precizno i osjećaj pucanja gdje haptika odradi taj trzaj je fenomenalno.
Sada ću se dotaknuti nekih stvari zbog kojih ovo nije za svih.
U početku sam bio protiv VR-a. Za mene je gaming da se nakon napornog dana zavalim u udobnu fotelju i istovremeno se opuštam, odmaram i zabavljam.
VR je fizička aktivnost. Za sve igre postoji "Seated Mode" gdje je kamera prilagođena da možeš sjediti. Probao sam i ne odgovara mi ni najmanje jer mi je neprirodno za igre gdje hodaš.
Stajanje na nogama i svi pokreti koje radiš umaraju. Npr. jučer sam imao naporan dan. Došao sam kući umoran i upalio VR. Ugasio sam nakon pola sata, sjeo na fotelju noge digao na tabure da ih odmorim i išao igrati Hellblade na TV-u.
Druga stvar je sam headset. Mislim da je dobro dizajniran i uopće nije težak ali ipak to držiš na glavi. Čelo se oznoji i nakon nekog vremena počneš osjećati laganu nelagodu i traži te da ga skineš.
Možda nije za nekoga tko ne voli fizičku aktivnost ili je ima previše i ne treba mu dodatna.
Druga stvar koja bi nekoga mogla odbiti je kompleksnost igranja.
Igre u VR-u su puno kompliciranije. Primjer jednog encountera koji sam doživio u Villageu.
Igraš na ravnom ekranu. Napadnu te. Stisneš tipku da izvučeš shotgun. Boriš se, stisneš tipku za healanje i igra automatski odradi animaciju liječenja i vrati ti shotgun u ruke.
Lagano se fokusiraš na borbu dok igra kroz par tipki automatski odrađuje ostalo (equip, healanje, reload).
U VR-u to izgleda ovako:
Moraš rukom posegnuti preko ramena da uzmeš shotgun. Za heal moraš ispustiti oružje i rukom posegnuti u virtualni pouch koji ti se nalazi u visini struka. Izvučeš bočicu s jednom rukom a drugom moraš skinuti čep. Zatim moraš napraviti pokret rukom da kao prolijevaš lijek po rani. Ponovno moraš posegnuti rukom preko ramena da uzmeš shotgun.
Sve to radiš dok te istovremeno napada više beštija, pokušavaš ih izbjeći, osvrćeš se oko sebe da vidiš od kuda dolaze i dok mašeš rukom pokušavaš držati analog u pravom smjeru.
U ovih nekoliko dana sam više manje savladao igranje ali opet mi se često dogodi da se jednostavno pogubim u svim tim radnjama što me ponekad znalo frustrirati. Definitivno traži vremena i vježbe da se razvije mišićna memorija da svi ti pokreti postanu prirodni.
Zadnja stvar je ponuda igara. Prije kupnje sam pogledao mnoštvo lista najboljih naslova koje vrijedi odigrati.
Ako izuzmem RE4 i Village našao sam ih 10-tak koje mene zanimaju. Ipak premalo za tako skup uređaj.
Da zaključim.
Od kada sam nabavio VR prati me isti osjećaj kao kada kupiš neku vrhunsku igru. Jedva čekaš riješiti sve obaveze da možeš igrati.
Tako ja jedva čekam na svaku priliku da "uronim" u neki svijet.
Doživljaj i atmosfera koji pruža VR me oduševio.
Svjestan sam da mi se puno puta neće dati jer mi je životni stil takav da sam cijeli dan na nogama i u pokretu. Često umoran dolazim kući pa ću ipak preferirati igranje na TV-u.
Drago mi je da sam kupio uređaj. Veselim se i zanima me što će takav način igranja donijeti u budućnosti kada je već sada to na dosta visokoj razini.
Što se igara tiče. Village je težak 30GB na PS5 a VR mode je odvojeni file od samo 700 gb što mi govori da je za bilo koju igru lako moguće izdati mod.
Izgubiti se u Night Cityju ili svijetu RDR-a bi bilo brutalno dobro.
PSVR2. Vrhunski uređaj i velika preporuka. Bez obzira na mali broj dobrih igara.
