Nekih 9h u igri. Kao da gledam True Detective uz sountrack albuma Kid A. Mislio sam da sam prestar za igranje ovakvih interaktivnih romana, no svaki dan se vraćam na još jednu satnu sesiju (više ne mogu, stamina i godine rade svoje).
I Cuno.
Već sam zaboravio što je to savršen spoj iritacije, intrige i wtf-a u jednom naizgled nebitnom liku. Kao da je Kreia iz Kotora 2 imala mentalno poremećenog mladog brata kojeg je iz zabave maltetirala cijelo djetinjstvo.
