BioWare i CD Projekt Red su možda dvije kompanije koje su nas najviše naučile kako ne smijemo biti previše hajpani za igre koje toliko dugo očekujemo. Da nam je netko rekao prije par godina ili mjeseci da će BioWare izbaciti dva prilično velika promašaja (Anthem i Mass Effect: Andromeda) te da će Cyberpunk 2077 biti krš na konzolama, rekli bismo da je lud.
Dying Light bila je jedna od rijetkih igara iz prvog lica koje vrijedi igrati s obzirom da mi nije fp omiljeni način igranja. Bila je to po meni igra sa najljepšom grafikom ikad viđenom na PS4, Radnja smještena u izmišljeni grad iako istog imena postoji u Turskoj, odnosno u igri hibridni Harran sa dobrim djelom izmišljenom arhitekturom. Igra napeta od početka pa do kraja. Prava hororčina ali total drugačija od RE serijala. Držim palčeve da Dying Light bude barem dostojan nastavak a kamo sreće da bude bolji.
Prvi Dying Light mi je pružio sate i sate zabave, kao i Dead Island prije njega. Doduše, nakon određenog broja sati provedenih u igri, shvatio sam da RPG sistem u zombie igri nije najsretniji spoj, s obzirom da levelani protivnici i ponekad frustrirajuća borba u open world okruženju znaju dovesti do puno napornih dionica. Više ne želim ni upaliti DL kad se sjetim koliko su me neke stvari živcirale.
