Priča vs gameplay - zašto igrate igre?

Shooter

Potaknut nekim komentarima na forumu i novom temom o najboljim trenucima iz igara, odlučija sam otvorit i ovu temu. Naime, postoji puno elemenata koji čine jednu igru - grafika, muzika, atmosfera, animacije, level i art dizajn, voice acting, tehnička ispoliranost i drugi, ali mislim da se više-manje svi možemo složit da se uz grafiku najviše polemika vodi oko gameplaya i svega šta on obuhvaća, te priče i likova.

Pitanje koje ova tema postavlja je - koje je vama osobno bitnije? Šta definira igre koje se nalaze na vašim top listama? Zašto?

Da najprije i sam odgovorim, iako različite igre igram iz različitih razloga, one koje ostavljaju najveći dojam na mene i koje me zadržavaju u gamingu su upravo one koje se ističu po svojim narativnim elementima. Pitanje koje obično uslijedi kad to rečem je zašto jednostavno ne gledam filmove ili YT playthrough igre?

Moj odgovor je jednostavan, zato jer mi je gameplay aspekt i dalje bitan i u njemu također uživam. Ali još bitnije, sama interaktivnost, osjećaj sudjelovanja u priči i kretanja po virtualnom svitu koje samo igre omogućavaju čine veliku razliku. Slično ka i šta nije isto pogledat neki blockbuster s kauča i na velikom ekranu, tek zapravo igranjem igre dobivam potpuni doživljaj i imerziju šta ovaj medij pruža.

Gameplay sam po sebi, koliko god zabavan bija, bez radnje koja vuče naprid, mene osobno zaokupljuje samo na vrlo kratke staze i završava onaj tren kad izađem iz igre. Drugim ričima, ja volim priče. Volim se izgubit u njima i zaboravit da sve drugo osim njihovih likova postoji. A kad su napravljene kako triba, igre mi svojom interakcijom to omogućuju na način na koji film ili knjiga nikad ne bi mogli.

Je li isto za vas? Ili su ipak borba, izazov ili istraživanje ono što vas najviše privlači kod igara? Možda vam je nešto skroz treće na prvom mistu?

Soul

Dugo, jako dugo je bila prica glavni razlog za igrat neku igru. Znao je gp bit meh, dosadan i sl ali prica bi vukla dalje i igra bi se zavrsila.
Sad sto sam stariji, nekako vise cijenim i vise me motivira cisti gameplay. Naravno i dalje se cijeni prica, no veca je sansa da cu sada odustat u startu ako mi ne sjeda gp, nego ga zanemarit kao nekad.

maverick

Soul no veca je sansa da cu sada odustat u startu ako mi ne sjeda gp

ovo! prakticki se dogadja u mojem slucaju sa svakom drugom igrom.

StarFox_N

@Shooter Odlična tema!
Tvoj odgovor na pitanje vrijedi i za mene. Nemam ništa za dodati. Ni sam ne bih mogao bolje objasniti. Slažem se s svime što si napisao.

fensisuperstar

ja sam klikno nijedno zato što su mi podjednako važni^^

Icek

Gameplay, jer nema te priče koja će spasiti očajne gameplay mehanike. No s druge strane, da je gameplay ne znam kakav, ako mi JRPG ili open world igra ima katastrofalnu priču i nikakvu imerziju da se utopim u toj igri, tjerat ću se da igram.

FPS napucavanja - gameplay obavezan, priča tako tako.
JRPG - priča obavezna, gameplay može sakat donekle.
Open world po gradu - gameplay mora biti top, priča treba biti dobra inače 0 imerzije
Avanture - i priča i gameplay moraju biti na visini

pravednik

Gameplay apsolutno.

Pomirio sam se da su prošla vremena kompletnog pakiranja. Vremena PS1 do PS3. MGS serijal, prva dva Silent Hilla,
čak i stari Tomb Raideri 1-4 imali su smisleniju i bolju priču od današnjih nastavaka gdje je tada ista govorila kroz izuzetan gameplay.
Možda samo nostalgija i podsjetnik na bolja, sretnija i zdravija vremena.

krpa

Obično gledam cijeli paket ako nabavljam nove igre, no u posljednje vrijeme odigravam i tzv. walking simulatore za koje svi znaju da imaju minimalistički gameplay, ali nerijetko i zanimljive, intrigantne priče. Mora biti nešto što će me povući dalje, a sad je li to priča, zabavan gameplay, nešto drugo ili pak kompletan paket, nebitno. Znam da lakše odustajem od igara koje me ne zainteresiraju u prvih sat-dva jer izbora ima previše da bi vrijeme trošio na slabije uratke ili nešto što me ne zanima.

Heat

Gameplay naravno, nakon sat-dva u igri već znam kako će se završiti kad je sve 100 puta ispričano.

sanzo

U nekima mi je jedino bitan gameplay, u nekima samo priča, a dosta njih je miks jednog i drugog. Monster hunter ili bloodstained ne mora ni imat priči i igra ne bi puno izgubila. Telltale igre ili What Remains of Edith Finch skoro da ni nemaju gameplay nikakav, a svejedno ih volim odigrat. Većina igara pada negdje u sredinu i kombinacija jednog i drugog stvara potpuno iskustvo, ali što je bitnije ovisi o svakoj igri posebno i čak se može promijenit u toku igranja.

Tzereen

Dobro Sanzo kaže. Nedostaju još možda te dvije opcije.

Podjednako
Ovisno o naslovu

Ali super ideja i inicijativa za temu!

chono7

Ovisno o zanru. Vecinom dobra prica.

Fenix

Nekako se najviše slažem s Icekom. Igru s lošom pričom ću tolerirati ako je gameplay dobar. Obrnutu situaciju malo manje, ali na kraju se sve svodi na žanr igre.

Ali kada idem raditi neku listu od svojih top 10 igara (i filtriram strategije), nekako se nesvjesno vodim po tome čija je priča ili samo atmosfera ostavila veći utisak na mene
Npr.

njih 8 pamtim po priči
od tih 8, jedno 5 ima i zavidnu kvalitetu gameplaya
2 imaju odličan gameplay i nikakvu priču

@Shooter ako daš blagoslov dodam još koju opciju u anketu

Shooter

Fenix

Slobodno.

TITANXIS

Prije sam igrao zbog gameplaya a sad u novije vrijeme više zbog priče, općenito kompletne atmosfere koja se ipak bazira na story sadržaju i u vremenskom razdoblju u kojem se igra odvija.