Koja je po vama najbolje ispričana priča ove generacije?
Sons of Dutch... makes us brothers. And sometimes, brothers make mistakes...
Definitivno najdraže ispričana mi priča ove generacije. Smijao sam se, plakao i osjećao sam strah za ove fiktivne likove.
NieR: Automata bez konkurencije. Nisam za niti jednu igru toliko čekao ushićeno da vidim što će se desit. Desilo se..svašta...i još sam u bedu. Način na koji je to sve ispričano je genijalno bajan, uz razne endinge koji su šlag na svemu, lore koji je genijalan, muzika koja priču i atmosferu digne 2 levela iznad savršenstva i eto nas, tu smo. Gledanje ispod suknje approved.
Persona 5 ubija sa svojim socijalnim aspektom.
RDR2 priča uz Arthura = apsolutna rapsodija.
Ne znam da bih nešto dodao, čak mi ni Witcher 3 pričom nije uz ova 3 teškaša, ali je tu negdje.
Persona 5 Royal. Bolji slice of life, epsku priču (čak i u okviru RPG-a) i reminiscenciju na školske dane je teško, možda i nemoguće dobiti.
RDR 2 - kao najbolja priča
TLOU2 - kao kontroverzna o kojoj će se pisati sljedeće desetljeće
Po meni je Red Dead Redemption 2 igra s najboljom pričom. Igra jednostavno nema slabu točku po tom pitanju. Svi likovi su fantastično napisani i odglumljeni i mislim da možda nijedna igra uopće nije imala ovoliko kvalitetnih likova povezanih u jednu cjelinu.
The Last Guardian mi je izazvao čak i veće emocije. Bez puno riječi, emocija između beštije i maloga pršti kroz ekran. Ali RDR2 je obujmom i kvalitetom ipak razina više.
What Remains of Edith Finch bih isto izdvojio.
- Uređivano
Undertale i Disko Elizijum bez konkurencije. Sve ostalo (sto sam igrao ukljucujuci i nier) je pre banalno i puno rupa u plotu.
Bez razmišljanja i bez konkurencije najbolja priča ove generacije je kako je Tuhy postao voditelj SD poslovnice.
- Uređivano
NieR: Automata.
Za sve koji se samo zbog osrednje grafike ne mogu odlučiti probat ovu igru mi je baš žao, jer ne znaju kaj propuštaju.
Dragulj nad draguljima. Priča, atmosfera i najbolji soundtrack ikad.
Ali izdvojio bih definitivno i
The Last of Us part II
s najfilmskijim pristupom naraciji do sad, koji je odradio odličan posao. U svakom trenutku ste čak i svjesni kaj se zbiva, kud priča otprilike ide, kaj pokušavaju reć i napravit. I mislite si, ne neće to radit na meni, ne možete me tak lako izmanipulirati, ali na kraju itekako radi. Radi jer su gluma i scenarij izuzetno snažni, sirovi, surovi, emotivni, empatični ali i realistični.
Kao i u prvoj igri, onaj fini pozadinski Santaolallin score dodatno podiže sve te emocije i samu atmosferu.
TLOU2.
Odlicno nadovezana prica na original. Pravi ljudski shitshow u apokalipticnom svijetu. Borbi za opstanak. Zadrzavanje ljudskosti ili gubitak iste. Nemogucnoscu sagledavanja osobnih odluka u sirem kontekstu. I prvi dio i drugi su me stalno bacale u razmisljanje, sta da se sam nadem u takvoj situaciji. Rijetko koja igra (film) do sada su to uspjele pobuditi u meni (mozda lakse danas, jer sam roditelj).
Ili sam mozda gey.
RDR2. Jedna od, meni, najboljih i najkompleksinijih priča općenito.
Rdr2 i The Witcher 3.
TLOU2 pa RDR2
Za mene samo Hellblade Senua's Sacrifice.
Snazna i predivno ispricana prica, patnja i unutarnja borba cijelo vrijeme i onda epska zavrsnica i osjecaj oslobodenja koji je igra pobudila u meni.
Cjelokupna prica witchera 3 je dobra, ali vise briljira u pojedinim sporednim pricama i samim ekspanzijama. Dosta se gubi fokus zbog samog zanra i otvorenog svijeta.
Red dead redemption 2 je bio ambiciozan u pokusaju kreiranja kompleksnih likova i cjelokupne price i drame u njoj. Ono u cemu je vraski podbacio su nelogicni i glupi twistovi, rastezanje radnje i opcenito ocajno glupi postupci likova i kako je to prikazano. Sam kraj igre je nesto najgore odradeno ikad u gamingu.
chono7 Sam kraj igre je nesto najgore odradeno ikad u gamingu.
Coek pravi viking, nema trunke osjecaja 
Slazem se da su neke stvari zajebali i da nemaju smisla i razvucene su, ali kraj je zakon (minus epiloga, epilog je najgore sranje koje sam igrao u ovom zanru).
Hellblade je genijalan, vise radi atmosfere koju je stvorio, pricom je isto visoko, ali nije me toliko dirnuo. Ali zasluzuje spomen i razumijem zasto ga spominjes, dere u psihu onako fino.
foggy mene je smetao kraj (ne epilog 
) iz razloga sto igra i dalje pati od "rockstarovih" boljki. Oni jednostavno imaju dara postaviti ultra realnu i ozbiljnu radnju ili situaciju i onda to usrati karikaturnim GTAish pristupom i dogadajima koji mene osobno ostave zbunjenog i vise ne znam radi li se o ozbiljnoj igri, satiri, komediji ili necem trecem. Bas mi ne lezi to nikako i onda na kraju samo zalim za upropastenim potencijalom