Mislim da se nostalgija prvotno vezuje uz cijelokupni dojam vremena kad se igrala ta igra. Pogotovo ako igranje tih igara vezujem uz razdoblje kad nije bilo niti brige niti pameti, kad sam s guštom igrao sve žanrove i sve "što mi je moglo doći pod ruku" samo da igram. Zaključno sa razdobljem PS1 je meni bilo takvo razdoblje bilo istinsko. Tada sam zasigurno prihvaćao i dosta igra koje su tehnički krš za današnje pojmove, ali ja sam vidio ono nešto u njima.
Naravno, kad se (ne)ukus izdefinira, igre slične kategorije više ne dolaze u obzir i manje toga me može oduševiti i to je logično. Pogotovo ako sam, po mom mišljenju, doživio praktički sve velikane kada je to trebalo. Uglavnom tim velikanima se uvijek mogu vratiti i uvijek će biti isti feeling - pogotovo igre kao MGS, GT2, FF7, Tekken 3, Medievil, prva 4 Tomb Raidera, Spyro trilogija, Crash 1 - 3 i CTR, Fighting Force, THPS 2 itd itd. Dakako, primjećujem u kojim segmentima su nesretno zastarjele (pogotovo grafika), a u kojima se još drže, al to ne nagrđuje iskustvo.
Recimo, nekome su smrt tenk kontrole u starim RE-ovima i Dino Crisisu, a meni su sasvim okej, jednostavno sam navikao, ali ono što ni odlični remakeovi ne mogu ponuditi je taj qurkiness koje su stare igre imale, taj japanski štih od menija, zvukova, lošeg voiceovera... To je meni uvijek imalo element nečeg stranog i divljeg što je bilo rijetko za, recimo, moje okruženje. Totalno neeuropski, točnije, nehrvatski. Totalni kontrast u pristupu svemu što se dizajna i filozofije tiče. I to mi se sviđalo. I igrajući takve igre, pritišću se ti gumbi koji se hvataju za takvu vrstu nostalgije. S Tomb Raiderom je stvar još od Modula 8, kad sam prvi put vidio jedinicu i znao da to moram igrati, ostalo je bilo povijest. Tad sam se skroz naučio na grid kontrole i ide mi to i dan danas. Ali mogu razumijeti da bi netko skinuo glave s ramena Core Designu - pogotovo u borbama protiv bossova.
Možda razlog zašto volim baš Japanske igre leži u tome što ih je bila hrpa na PS1. Čak i ovi veliki naslovi su naveliko bili "japanizirani". Recimo, dovoljno je pogledat meni prvog Gran Turisma i usporedit ga s Racing Lagoonom koji je Japan-only naslov iz istog doba. Točno se vidi sličnost u dizajnerskom pristupu koji se izgubio kroz nastavke i postao više - svjetski. Ista stvar vrijedi i za Resident Evile, pa čak i MGS. Samo pokrenite te starudije i mislim da ćete shvatit što pričam. Sve je to tada meni predstavljalo nešto novo i divlje, kako sam spomenuo. Dašak kulture dalekog istoka koji nikad prije nisam doživio.
Naravno, ima hrpa igara iz tog doba što je prilično loše ostarila i takve igre ne mogu odigrat da me ubiješ. Recimo Croc, Tombi 2 (jedinica je i dalje zakon), Spyhon Filter itd. Bude mi žao zbog toga, al što ja tu mogu. Možda bi im neke stvari kao mlađi pregrmio, sad nema šanse.
Postoje i igre koje uvijek mogu igrat kad god mi se hoće, u bilo kojem razdoblju života i gušt će uvijek biti isti kao recimo Quake 2, System Shock 2 i Deus Ex.
