Prvo da se zahvalim na lijepim riječima iz drugih tema. Sada kada je tema dobila malo veću pozornost možda se polako pokrene, iako u potpunosti razumijem zašto nema postova. Napraviti kapsulu nije nimalo lagan zadatak. Siguran sam da svi imaju lijepa i posebna iskustva u svojoj gaming karijeri, ali možda su detalji već pomalo izblijedjeli, tako da je teško ponovno proživjeti taj ugođaj još jednom te ga kvalitetno prenijeti publici. Ja sam pokušao maksimalno s Morrowindom, ali kada sada čitam, osjećam da još uvijek nisam u potpunosti prenio pravi doživljaj, no i to ima svoje granice.
Razmišljao sam koju bih kapsulu sljedeću mogao napraviti i imam nekoliko igara koje će kad tad ugledati svijetlo dana, ali prije toga slijedi nešto drugo na što sam gotovo zaboravio, a ta mi je igra dugo vremena bila na prvom mjestu po broju uloženih sati.
Team Fortress 2
Nikada neću zaboraviti ovu sliku.
Bila je jedna od prvih predstavnika ove igre, (davne) 2006. ili 2007. godine, i nalazila se u Gameplay časopisu u rubrici o najavi TF2. Tih nekoliko stranica koje su bile njoj posvećene pročitao sam više puta od ijednog drugog teksta od mog prvog Gameplaya do zadnjeg Reboota. Iz nekog razloga bio sam opsjednut njome, vidio sam nešto posebno dok sam šarao pogledom preko tih slika. Spoj fantastično dizajniranih i karakternih likova sa usko specijaliziranim vještinama od kojega je svaki istinski nudio potpuno drugačiji pristup i doživljaj igre, strogo timski orijentiranog gameplaya prepunog različitog sadržaja, prelijepih, rekao bih i ingeniozno dizajniranih mapa, sve to začinjeno dobrim humorom i odličnom glazbom te prikazano kroz krasan cel shading stil jakih boja koji je ogromnoj količini krvi i nasilja dao neku komičnost, tako stvarajući uistinu posebnu individuu u svijetu video igara.
https://www.youtube.com/watch?v=h42d0WHRSck
Često bih maštao o tome kako bi igra izgledala u pokretu kada bih ponovno otvorio njenu stranicu kako bih još jednom pogledao slike. Tada još ni jedna slika nije prikazivala pogled iz igraće perspektive, a ja u to vrijeme nikada nisam čuo za njenog prethodnika, niti sam znao kojega je uopće žanra (što mi je kada sada razmišljam iznimno fascinantno, jer bih pretpostavio da je za najavu negdje moralo pisati da se radi o pucačini iz prvog lica, no ja to valjda nisam vidio). Kako bilo, budući da su ostale slike bile više fotografski kadrirane, ova mi je dala dojam da se radi o pucačini iz TREĆEG lica, iliti TPS-u, stoga sam ju tako i zamišljao. No taj detalj nije toliko bitan kao činjenica da sam ja još od malena bio kreativan te bih, osim crtanja, pisanja i tome sličnih stvari, izrađivao razne stvari od papira, od kojih je dosta bilo vezano za društvene igre. Tako sam jednom, primjera radi, radio na kartaškoj igri u stilu Igre života, jednom sam čak izradio piratsku igru na poteze na dvostranom A4 kockastom papiru gdje su se pokreti bilježili s crticama olovkom, započelo bi se u luci s određenom svotom novca te jurilo gradom i okolnim dućanima u potrazi za posadom, oružjem i povoljnim brodom, nakon čega bi se isplovilo u morska prostranstva na drugoj strani papira, ukratko, tadašnji "Sid Meier's Pirates" prije "Sid Meier's Piratesa", koji se čak jedno vrijeme pokazao jako popularnim u mom razredu. Vjerujem da ste već primijetili kako lagano mogu odlepršati u digresiju, moje isprike. Razlog zašto sam spomenuo društvene igre i igre od papira je zato što sam u iščekivanju Team Fortressa 2, možda pogađate, napravio vlastitu verziju ove igre. Mislim da u to vrijeme nisu bili prikazani svi likovi pa sam neke morao izmišljati, također, nisam znao ni što zapravo svaki od njih radi. Osmislio sam pravila, nacrtao likove, dodao im statistike, izrezao ih u kartice i postavio na veliku mapu podijeljenu u šahovnicu - i tu je bio kraj. Nikada zapravo nije doživjela da ju netko igra, ali barem mi je ublažila iščekivanje igre. Sjetio sam je se nedavno i čak mi je došla misao kako bi bilo fora napraviti modernu 3D top-down online multiplayer pucačinu od nje, no to su samo misli.
No dosta o društvenim igrama od papira, vrijeme je za digitalizaciju (... i što smo još ono rekli? karamarko sličica:).
10. je mjesec 2007. godine i igra je u sklopu "Orange Boxa" vani, a ja svoj PS3 nisam ni imao do 4. mjeseca 2008. prolaze mjeseci i ja igram neke druge "must-play" naslove te je želja za njom pomalo ishlapila. To je bilo negdje i vrijeme kada sam se napokon registrirao na GP forum nakon barem godine dana lurkanja. Oko proljeća 2009. godine počeo sam posjećivati njenu temu i postovi koje sam čitao, sve te silne taktike, rasprave o bugovima i prepričavanja smiješnih "in-game" trenutaka, oživjeli su onaj ugasli plamen u meni i vratile mi želju da ju napokon kupim. "Oh, pa ovo je nevjerojatno! Koliko samo zabave ovi likovi imaju svaki dan!", pomislio sam. No prošlo je već neko vrijeme i govorilo se da se malo smanjio broj igrača, pa tako i sudionika te teme, što me malo zabrinulo. No ipak, nakon mojeg ulaska u temu potaknut sam da ju napokon kupim (još je bila 299,00kn u Algoritmu, aww yiss!).
Mislim da je to bio moj prvi online FPS koji sam u životu zaigrao. Nisam mogao izabrati bolji, am I right? Da, definitivno je to jedna od zahtjevnijih igara i ne može se naučiti preko noći. Daleko od toga. U temi sam priupitao ekipu za savjete za početnike i rečeno mi je od "SilentBobaGP", da na PSN listu dodam "Svinjoida". "Ko je pak taj?". No dobro, dodao sam ga i tek nakon toga saznao da se radi o našem PSPFreaku A.K.A. Frixyu A.K.A. još 15 imena koje sam već zaboravio. Ta dva imena mi nisu izblijedjela iz pamćenja jer sam s njima proveo duuuugo ljeto žareći i paleći prostranstvima TF-a.
Ne mogu zaboraviti moment kada sam prvi put susreo Freaka u gejmu. Rekao mi je pričekam, uključio mikrofon i samo rekao da ga slijedim da mi nešto pokaže. Možete zamisliti kako je meni, koji apsolutno ništa nisam kužio, bilo kad je uzeo uloga Engineera, došao do mrežne ograde u kutu dvorišta na 2Fort mapi, počeo graditi nekakav čudan metalni objekt lupajući po njemu, te kada ga je dovršio, skočio na njega - preko ograde i iza kartona u obliku krave. -"Wow, kako je ovo kul." - pomislio sam.
A onda se promijenio u Pyra i aktivirao bacač plamena tako da je izgledalo kao da krava ima ozbiljnijih probavnih smetnji te joj je posjeta liječniku zagarantirana. "Ovo će biti veličanstvena igra" - rekao sam. "Mogu napraviti da krava prdi vatru, say wuuuuut?!! Sada mi je život potpun."
U nedostatku boljeg screenshota, morati ćete se zadovoljiti s ovim predivnim pixel artom kojega sam skinuo s Tumblra. Ona dva crno-bijela piksela u 2. kvadrantu slike su spomenuta krava, a ove crvene i žute mrlje su Engineer s njegovim izumima.Ah, to su bila vremena... Imao sam vremena većinu ljeta, igrali bi ujutro, popodne, navečer, probudili se i opet se okupili ujutro i nastavili. Igra je bila zabavna do bola. A želite li čuti što je bilo najbolje od svega? Proveli smo stotine i stotine sati doslovno na dvije mape. 2Fortu i Dustbowlu. Jedna je bila "Capture the flag" mod, a druga neka vrsta današnjega "Dominationa" s ciljem kontrole ključnih područja dok je jedna ekipa branila a druga napadala i napredovala kroz utvrdu. Zbilja, količina taktike je bila zapanjujuća. Isprobao sam praktički svaki položaj Sentry guna, svaku moguću ulogu prolaskom kroz svaki skriveni put ne bih li ispunio svoj cilj. Svjestan sam da će ovdje biti čitatelja koji neće razumijeti o čemu se radi ako počnem bacati neke riječi vezane uz igru pa ću se potruditi to predočiti na lako shvatljiv način.
Zamislite samo taj smijeh kada bih s Pyrom koji ima bacač plamena lagano hodao dugačkim hodnikom i igrao se bezveze ispuštajući vatru, da bi se odjednom ispred mene pojavila vatrena figura kako bespomoćno bježi iza ugla. Bio je to protivnički Spy koji je mogao koristiti nevidljivost, no moja vatra mu je pokvarila planove. Kako se samo mislio prošuljati pored mene!
Kampiranje u ovoj igri je bio način života, nisi bio njab kao u kalodjutiju ako bi pažljivo taktički čekao da se netko upeca. A, ne! Ovdje je to bilo pohvalno, a da ne govorim koliko tek učinkovito i profitabilno. Postojala je klasa Demoman, s kojim sam mogao pobacati mine po cijelom širokom hodniku, podu i zidovima, na koje bi konstantno navirali Scoutovi, najbrža klasa, te bivali razneseni u tisuće komada. I opet, i opet, a ja bih se samo smijao i promatrao ih kroz rupu s gornjeg kata.
Freak je bio specijalist u kampiranju s Engineerom u sobici u podrumu. Malo je reći da sam bio fasciniran njegovim strpljenjem, znalo je proći i po pola sata, a on bi stajao pored svojih Sentrya, povremeno s pištoljem ispucao kakav spolni organ, kakav kukasti križ, pritom pažljivo računajući metke jer su se slike počele brisati dosta rano. Ostatak vremena bi stajao pored i spamao tauntove i plesao. Totalni zen.
Spomenuta soba, zgodna stvar je što se ovdje vidi i malo taktike, brojevi predstavljaju najbolje pozicije za Sentry gunove. Zaboravili su poziciju na stolu, prljavi kežualci, hmpf!Svaki je lik imao neki svoj standardan gameplay, isto tako, primjerice Sniperi su uvijek stajali na gornjoj terasi i provodili čitavi meč držeći zoom s crvenom točkom na fiksnoj poziciji kako bi pogodili taj "oh sweet sweet" headshot. Medic je mogao liječiti igrače i njegov bi se život uglavnom sastojao od slušanja konstantnog spamanja glasovne komande "Medic! Medic!" drugih igrača. Medicovi su također zaslužili respekt.
Team Fortress 2 je bio brz i agresivan, ali igra je uvijek više bila totalno opuštanje, chill, te su suigrači uvijek bili za zajedničko glupiranje i zabavu. U toj "vanilla" verziji igre, koja na konzolama nikada nije dobila update te je ostala sa svoje 4 mape, od kojih su se uglavnom igrale dvije, bilo je puno bugova i mogle su se izvoditi gluposti poput Skywalka, tj. mogućnosti da se igrači teleportiraju iznad mape, ukoliko se Engineere nije na vrijeme spriječilo da izgrade cijeli sustav, a to je bilo toliko često da je postojala i standardna taktika kako se i "Skywalkerima" suprotstaviti.
Igra je zahtijevala i dobru koordinaciju i preciznost, mislim da nije postajao onaj mali auto-aim na njoj kao kod drugih konzolaških igara, tako da bi nakon malo prakse u TF2, prelazak na Kenjodjutije, Bojna polja i ostale prvolične šutere uglavnom rezultirao apsolutnom dominacijom, dakako i svakako.
Na konzolama, Team Fortress je sve više umirao a završni udarac je dobio prije već više godina kada su servere poharali cheateri koji su potpuno onemogućili normalno igranje. Ono što je TF2 danas na PC-u je u srži i dalje ista igra, no opet, njena brzina je znatno veća te su kontrole drugačije, tako da to nije onaj "pravi" osjećaj koji smo dobili na konzolama, gdje se ipak malo više trebalo misliti glavom. Free-to-play model joj je donio još veću popularnost i dan danas se fantastično drži, s redovitim updateovima i novim šeširima (trejdanje šešira je neka fora danas, kako se vremena mijenjaju!). "U moje vrijeme smo morali golim rukama graditi dispensere i sentrye kako bi preskočili ogradu i glumili prdeću kravu, i to nam je bila sva zabava, ostatak vremena red, rad i disciplina, jedni su zaduženi za kampiranje u maloj sobici, a drugi za prednje redove. A ne danas ko vi mladež, mijenjate pokemone, jugio i šeširiće, vozite kartove i igrate skrivača. Sve je ošlo u tri krasne!..."
Ako nikada niste kao gumena žaba bježali pred ekipom s bacačima plamena i bazukama, ne znam što čekate. Da, igra danas ima mnoštvo različitih modova koji su nevjerojatno zabavni, prije nekoliko mjeseci sam ju opet malo zaigrao i treba vremena da se uopće nađu klasične mape, sve je prepuno glupavih igrica, ali zabavan chat i pozitivni igrači vraćaju u prošlost i podsjećaju na prošle dane koje sam u slobodno vrijeme provodio s malom ekipom, uživajući u jednom drugačijem svijetu. Potpuno drugačijem.
https://www.youtube.com/watch?v=PDM2qukzKwg
