maverick Vidiš, mene su dugo držale pucačine, ali složit ću se s tobom da stagniraju. U zadnjih par godina me privukao Wolfenstein i Titanfall 2, dok Doomu nisam dao pravu priliku. S druge strane, Call of Duty me više drži svojom skriptiranom kampanjom, nego napucavanjem. Jednostavno mi je postalo... Bljutavo, u nedostatku bolje riječi. Sam gameplay mi je više postao napor, nego uživancija. Siege sam igrao nekih 20-ak sati i da, igra je odlična, ali opet me nešto ne vuče da ju stalno palim kada znam da me čekaju sa strane "bogatije" igre kao što su Horizon, Uncharted, Disco Elysium, Pillars of Eternity, Witcher, Dragon Age... Štoviše, prije su mi pucačine bile igre kojima sam išao kada sama htio mozak na pašu pustiti, sada su to postale avanture kao već spomenuti Uncharted.
Po meni TPS ipak bolje stoji. Nekako je lakše uvesti drukčije mehanike pa je Control zbog svojih telekinetičkih moći puno bolja igra nego što bi bila da ima samo napucavanje. Za Quantum Break isto stoji, ali isto tako vrijedi da kada je naglasak na napucavanju, ono mora biti odrađeno baš kako spada. Rockstar je po tom pitanju i dalje nedodirljiv. Prvi Watch Dogs je bio koliko toliko na tragu, ali je sve to bačeno u vodu. Zapravo, usudio bih se izdvojiti Ghost Recon Wildlands kada govorim o napucavanju jer me ugodno iznenadilo, pogotovo jer ima onaj sistem jedan-metak-jedan-kill što je u doba looter shootera poprilično osvježavajuće.
