Čitao sam o slučaju, nakon prvog oduzimanja djeteta obitelj je bila pod mjerom intenzivnog nadzora. Imali su informaciju od voditelja nadzora kako je djevojčica zanemarivana i da je tuku. Moralo se nešto poduzeti nakon toga, ne manjka obitelji koje su spremne ili udomiti (u udomiteljskoj obitelji je već bila) ili posvojiti djecu, pa vjerujem da bi bilo čak i mjesta u SOS Dječjem selu, Centru za pružanje usluga u zajednici ili sličnim ustanovama gdje dijete može biti barem privremeno smješteno. Zakazao je CZSS, ali ona izjava ravnatelja (koji je sada samo premješten na drugu funkciju u CZSS) kako si je djevojčica moguće sama nanijela takve ozljede je stvarno žalosna. Čak da je hipotetski dijete i imalo poteškoća u razvoju (za čiju dijagnostiku je to inače premala dob), takav intenzitet ozljeda nije nešto što si dijete može svjesno učiniti, naročito kad već imaš informacije o prethodnom i trenutnom nasilničkom ponašanju članova obitelji. To su odmah utvrdili i u bolnici. Sramota, nadam se samo da će to dvoje preostale djece imati neko normalno djetinjstvo nakon ovoga...
