Neznam kako vi ovih dana, ali valjda kako se vrijeme mjenja, puno obaveza, puno vanjskih faktora na koje ne utječem, sve nešto uspijem na 1/4 obavit ili tako imam osjećaj.
Sad ide 1st world problem rant. Otkazalo mi je 3 firme za rad i to ono najbitnije, struja i voda, pokušavam nać nove al isuse, kao da tražim izgubljeno blago iz uncharted 4. Prsten koji je trebao bit gotov nije gotov jer čekam kamen koji valjda putuje iz svemira. Ali to sam si sama kriva jer smo mogli otić u prvu zlatarnu i uzet prvi prsten koji mi pokažu. Trebam napravit plan cijelog kata u fino da znamo gdje postavit nove cijevi i struju. Imam dva projekta koja su mi plaćena a napravila sam 40% od svakog, imam još dva tjedna. Obaveze se gomilaju a motivacije nigdje na mapi, a kad sjednem osjećam se krivom jer ne radim ništa.
Dođe mi da si izvučem ležaljku i cijeli dan čitam knjigu u vrtu i slušam ptičice i gledam u more i jedem čokoladna jaja, ali nemogu si priuštit vremenski, imam osjećaj da od sveg živciranja oko svega, sam na dobrom putu ka moždanom udaru.
Mislim da ću uzet svoju pilu i otić u šumu par sati bez mobitela i ičega i derat po drvima da mi mozak bude preumoran za ikakvo razmišljanje. Ili možda da iskopam bio vrta da mi bude lakše kasnije.
Nadam se da svi ostali imate dobar dan bez živciranja 😀
