Ako ima išta što volim, to je kad se stvari spontano dešavaju. Frend obećao donijeti konzolu, a to se baš poklopilo sa roštljem.
Slijede (ne)impresivne slike u nastavku, neke moraju biti u spojleru da se ne razdulji kroz cijeli post.
stari radi roštilj
najfotogeničnije osobe u obitelji, kujica Lea i mačak Adolf
pogled na selo
Jelaš apruva
Lea
Lea, opet
roštilj, opet
stol je spreman (ne, ono nisu feferoni u teglici, već ljuta paprika)
skinuli smo junf - tj. omot - igri Bloodborne (još sa strane imam Horizont: Nema Zore , Posljednje od Nas i Vozni Klub, ali pitanje je hoću li igrati išta od toga)
i, naravno, pivo dostojno osoba kao što smo ja i frend