Zadnjih par dana mi je uljepšalo gledanje LOTR na velikom platnu. Spektakl, muzika, emocije… Nenadjebiv osjećaj. Sad tek mogu zamisliti kako su se ljudi osjećali prije cirka 25 godina kada su prvi put gledali u kinu.
Jednostavno NIŠTA se ne može usporediti. Ama baš ništa. Znači toliko mi je bilo impresivno slušati lotr muziku na onim zvučnicima da razmišljam da investiram u svojoj kući neko kućno kino, da makar 30% repliciram osjećaj.
Večeras idem na RotK i ne znam kako ću suzdržati da suza ne krene, jednostavno nemoguća misija.
