Žuljevi, znoj, psovke, tuga, očaj, nemoć pa onda veselje. I tako opet. U zadnjem krugu nakon dvije stotine pokušaja konačno vodim, a onda mi sestra Coco zalijepi ne jednu, ne dvije, već tri rakete. U zadnjih 10 metara izgubio sam sve. Četiri sata života, nekoliko kalorija (Bogu hvala), nadu u čovječanstvo, ali i sebe samog.…