Moj osvrt i dojmovi.
Prvo da se dotaknem jedne sitnice.
Sjećam se da je nekolicina (renda i još neki) imala primjedbu na movement u odnosu na Sekiro.
Bili su u pravu. Igrao sam Sekiro prije i kada sam pokrenuo ER na prvu mi je movement baš bio loš i bez ikakvog osjećaja težine.
Neću to navesti kao minus jer sam se brzo naviknuo i bilo mi je sasvim ok. Ali ako ćemo biti objektivni movement je korak unazad u odnosu na Sekiro.
Bila su dosta podijeljena mišljenja vezano za to što igra nema nikakav journal ili bilo što može igraču dati neke smjernice itd.
Što se tiče otkrivanja novih područja, dungeona itd. na kraju mi je drago da nema jer mi je upravo to bila najveća čar i gušt.
Otkriti novu lokaciju sasvim slučajno ili pažljivim istraživanjem i promatranjem svijeta oko sebe.
S druge strane mislim da je trebao postojati neki journal ili nešto zbog questova.
Questovi su mi najgluplji dio igre. Za riješiti ih treba puno sreće ili stotine sati istraživanja svijeta.
Vrijeme i lokacije na kojima se NPC-i pojavljuju nemaju nikakvog smisla ili logike.
To mi je jedina veća zamjerka.
Ostalo mi je vrh.
DS koncept tj. sve najbolje od Dark Soulsa su ukomponirali u predivan open world koji mi je bio genijalan.
Mountain of the Giants regija je bila blago razočaranje u odnosu na ostalo ali ok.
Mislim da nikada nisam uživao u istraživanju nekog open worlda kao u The Lands Betweenu.
Neću ići u detalje i analizirati svaki segment.
Ukratko, s ubacivanjem Ashes of Wara, Torrentom, Spiritima i svim ostalim novim stvarima gameplay mi nikada nije bio toliko dobar i raznolik.
Još jedna stvar koja je više neka moja osobna želja…
Fromove igre nikada nisu bile Witcher, Dragon Age ili Mass Effect da su se igrale zbog priče.
Priča Elden Ringa je toliko dobra da je prava šteta što u samoj igri nije bolje ispričana kroz više animacija.
Dok sam igrao istovremeno sam gledao Elden Ring Movie serijal od VaatiVidye.
Igrajući mi nije bilo lako pohvatati sve detalje tj. tko, kako i zašto. Kada je čovjek kroz video sve lijepo objasnio tek onda mi je priča "sjela" i sve mi je dobilo smisao.
Tvrdim da je priča jedna od boljih u igrama općenito.
Samo je ispričana na klasični Fromov način gdje na prvu ne kužiš puno.
Da zaključim.
Meni osobno jedna od najboljih igara svih vremena. Baš posebna.
Nadmašila mi je sva očekivanja.
