Radagon udara ko mazga, ali moveset mu je dosta predvidljiv i brzo ga se nauči. Ništ specijalno, al da, jebački damage nanosi.
Elden Beast je, s druge strane, smijeh.
Iznenadio me dvaput sa AoE napadima, al nakon toga je bilo samo pitanje strpljivosti.
Igra riješena nakon 133h sa levelom 167.
Vidjel da imam dvije mogućnosti za kraj, pa sam išal pogledat kaj sam fulal i da riješim kaj mogu prije nego završim.
Fali mi onaj missable weapon u Leyndellu, jedna magija i 2 Asha...promašil sam dungeone na Altusu i tam na onom battlefieldu kod Raddana, to idem riješit prije NG+. Naravno, iznenadio me zmajić na tom dijelu Altusa, ko bi mu reko 🙂
Naravno, Placidusaxsa nebi našo, bio sam na tom dijelu i gledo dolje, al nisam mislil da je moguće doć tam.
Lichdragona isto nema šanse, baš bi se sjetio tamo tražit Fiu.
Ranni sam bio riješio igranjem, za katakombe sam se fejspalmo kad sam vidio kuda treba udarit...bio sam metar od tog dijela.
Realno, kad sve zbrojim, nisam puno toga promašil, njuškanjem sam otkril stvarno dost toga.
Osim što sam, normalno, zajebo pun kufer sidequestova, al neki i nisu tolko bitni.
Nakupovat ću još par onih oružja sa dušama main bosseva, nabrijat ih, i onda isprobavat u NG+.
Igri i dalje zamjeram preslične dungeone i reciklažu bossova, kao i "preobične" bossove općenito.
Pamtit ću Maliketha, Maleniu i Godfreya. I možda Margita jer me izjebo na početku igre. Ostalo je tak tak, ni vrit ni mimo.
Nevezano za te mane, igra je ispunila svako jebeno očekivanje i ja sam stvarno prezadovoljan.
Vjerojatno se normalnim razgovorom možemo složiti i oko nekih drugih stvari koje možda ne valjaju, al meni se isplatila svaka jebena lipa za igru i uz Horizon je trenutno najbolja igra na PS5, a i među najboljima unazad par godina.
