Objavio/la: kplusmortadela
Mislim ovo sad pisem jer vecina ljudi misli da sam troll, moja misljenja zbilja odrazavaju moja stajalista. Dobar dio ljudi na ovom forumu ne moze prihvatit ljude sa misljenjem drugcijim od njihovog. Moje argumente su vecinom ljudi ignorirali i tupili svoje. Witcher 3 je dobra igra, igrao sam je, nikad je nisam presao jer mi main story nije bio napet al sam bio rjesio vise manje cjelu mapu sto se upitnika i huntova tice. Nastavno na to bilo bi malo previse rec da je igra ground-breaking ili revolucionarna. Iznad prosjeka svakako je, igra godine svakako je, ali bilo bi glupo rec da je igra generacije kako neki vicu. Nije mi jasno zasto dobar dio ljudi na ovom forumu pljuje po Fornite igracima, oni predstavljaju puno veci dio gaminga nego igraci koji igraju singleplayer igre, nije sve igrace briga da igra ima dobru pricu ili ono sto je vama bitno. Neki ljudi cjene druge stvari.
Potaknut ovom objavom, odnosno podebljanim dijelom iste, uhvatila me želja da napišem nešto što sam jednom prilikom već napisao, no također ono što smatram da bi se stvarno trebalo dodatno istaknuti.
Fortnite je jako popularna igra, najpopularnija na svijetu trenutno što je nevjerojatan uspjeh, no znači li to nužno da je i toliko dobar? Ovo nije nužno komentar na kvalitetu Fortnitea, već više isticanje činjenice da popularnost neke igre ne znači da je bolja od manje popularne. Prenio bih to na filmsko platno jer vjerujem da tamo postoji savršen primjer ovoga o čemu govorim.
Shawshank Redemption izuzetno je cijenjen film te dok će se naći ljudi koji kažu da je precijenjen, oni koji kažu da je film loš su u stvarno malom broju. Zašto spominjem upravo taj film? Naime, Shawshank Redemption je zbog slabijeg marketinga bio potpuni promašaj u kinima. Ljudi kad nisu gledali, film nije zaradio te je svoju popularnost stekao tek nakon što se pojavio u videotekama. Danas se smatra da je Shawshank Redemption jedan od najboljih filmova svih vremena.
Idemo na jedan primjer koji je vremenski i tematski puno bliži. Pillars of Eternity 2 nastavak je igre stvorene uspješnom Kickstarter kampanjom Obsidian Entertainmenta, jednog od majstora RPG žanra. I dok je igra imala nekih problema s bugovima koji su brzo ispravljeni, pozitivne stavke igre itekako su se isticale. Snažna radnja sa živopisnim likovima, interesantnim sistemom borbe (koji je nedavno dobio svoj punokrvni turn-based oblik kao dio zakrpe!) i jedinstvenim, atmosferičnim svijetom piratske fantazije zvuči kao igra koja mora uspjeti.
Nažalost, to nije bilo tako, igra se nije dobro prodala, unatoč svojoj kvaliteti. Jedan od razloga je bio loš marketing koji je zapravo imao isključivo dev diaryje na službenom YouTube kanalu Obsidian Entertainmenta te na Fig stranici, koja je pak drugi veliki razlog loše prodaje. Naime, umjesto da su ponovno pokrenuli kampanju na Kickstarteru, otišli su na Fig koji jednostavno nije toliko popularan te iako su skupili dovoljno novca za razvoj igre, jednostavno informacija nije došla do dovoljnog broja ljudi pa čak i do fanova prvog dijela koji nisu ni znali kada igra izlazi.
S druge strane, Fortnite je obična pucačina s prstohvatom Vegete u obliku gradnje svojih fortifikacija. Interesantan dodatak, no i dalje ne odudara od činjenice da je to samo pucačina koja je bila na rubu propasti te je oživjela prelaskom u Battle Royale oblik. Zašto je onda tako popularan? Vrlo jednostavno – igra je besplatna. I ne samo da je besplatna, već nije zahtjevna za računala te na PlayStationu 4, uvjerljivo najpopularnijoj konzoli danas, ne zahtjeva PS+ pretplatu! Marketing za igru je fenomenalno odrađen i postoji aktivna podrška na igri koja stalno dodaje nove sitnice. Također, s obzirom da je igra besplatna, u potpunosti je opravdano da ima mikrotransakcije, ipak nekako developer mora zaraditi. Formula je savršena za financijski uspjeh te nije prvi put da se koristi. War Thunder, World of Tanks, hrpetina ostalih F2P igara mora pogoditi gameplay i dovoljno je da ostanu u pogonu barem desetljeće.
Naravno, pogoditi gameplay nikako nije lagan posao, treba znati odraditi kvalitetan posao da igra ne bude dosadna, no ako gledamo u usporedbi s igrama koje su stvarno obilježile ovu generaciju (Bloodborne, The Witcher 3, God of War, Red Dead Redemption 2, Resident Evil 2 itd.) jednostavno se ne mogu nositi s njima. Riječ je o igrama koje riskiraju te tim rizikom pomiču granice, kako tehnologijom koja stoji iza grafike, zvuka, samog gameplaya, tako i samom naracijom.
I dok nije svakome bitno da igra ima priču, već samo da je gameplay zabavan, isto tako mnogima i jest važno da priča bude zanimljiva i da likovi budu kvalitetno napisani. Isto kao što neki ne vole drame ili filmove koji su sporiji, već preferiraju čistu akciju koju im pružaju Transformeri ili Marvelovi filmovi, tako ima onih koji vole upravo te filmove koji uzimaju svoje vrijeme da pošalju neku poruku koju su si scenarist i redatelj zamislili. Isto kao što ima onih koji vole Justina Biebera, Arianu Grande i slične izvođače s vrlo jednostavnim i catchy pjesmama, tako ima onih koji preferiraju glazbenike koji i nisu toliko popularni (Jeff Buckley mi pada na pamet, recimo) jer nude nešto više od pamtljive melodije i repetitivnih strofa.
To je u redu, svatko ima svoj interes, no umjetnici koji riskiraju, koji se trude ne igrati na sigurno, oni su oni koji pomiču granice i koji svojim neuspjehom neslavno propadnu, ali uspjehom se uzdižu puno više od nečega što igra na sigurno. Fortnite, War Thunder i slične igre zato ne mogu biti u društvu kao što su Knights of the Old Republic ili New Vegas. Kako bi dosadan svijet bio da nitko ne riskira.