Prije nekoliko dana završio Killer7, za nekih, po slobodnoj procjeni, 20-ak sati. Igra kao nastala iz alternativne stvarnosti neuobičajen je spoj pucačine iz prvog lica, kretanja i istraživanja iz trećeg te zanimljivih zagonetki u stilu Resident Evila te sa pričom koju nije lako shvatljivo opisati. Unikatna audio-vizualna prezentacija s naglašenim neonskim koloritetom užitak je za doživjeti, iako na prvi pogled može djelovati simplificirano. Alternativnosti igre doprinosi i neuobičajena kontrolna shema, a na kameru koja je postavljena iz neuobičajenog kuta se ne može utjecati. Spomenute zagonetke nisu previše zahtjevne, ponekad je potrebno paziti na detalje, a dobrodošao su dodatak u suštini jednostavnom, ali zaraznom gameplayju. Iako se svako poglavlje odvija na manje-više istu šablonu, dizajn lokacija je dovoljno raznolik pa ne dolazi do monotonije. Solidan dodatak je i element nadogradnje skillova likova (iako nema baš nekog velikog utjecaja), specifičnih između sebe, pa će rijetko koji biti zanemaren tijekom igranja. Konkretniji minus bi bio tehničke prirode, odnosno počesta učitavanja, no podnošljivo je jer ne traje predugo. Sve u svemu, idealna igra za ljubitelje neuobičajene japanske škole igrivosti.
