Zasad ću maznut citat s Wikipedie kao placeholder:
Deus Ex (Classical Latin: ) is a series of action role-playing first-person shooter stealth video games. The first two games in the series were developed by Ion Storm, and subsequent entries were developed by Eidos Montréal, following Ion Storm's closure. The series, set during the 21st century, focuses on the conflict between secretive factions who wish to control the world by proxy, and the effects of transhumanistic attitudes and technologies in a dystopian future setting.
Nastavci
Nastavak | Datum izlaska | Platforme / info |
--- | --- | --- |
DEUS EX | 17.06.2000. | PC, Mac |
DEUS EX: The Conspiracy | 16.05.2002. | PlayStation 2 (prilagođeni prvi nastavak za konzolu) |
DEUS EX: The Invisible War | 02.12.2003. | PC, Xbox |
DEUS EX: Human Revolution | 23.08.2011. | PC, PS3, X360, Mac, Wii U |
DEUS EX: HR - Director's Cut | 25.10.2013. | Poboljšani Human Revolution (Boss borbe) |
DEUS EX: The Fall | 11.07.2013. | Prvo iOS i Android, iduće godine PC |
DEUS EX: Go | 18.08.2016. | Android, iOS, Win 10 mobile |
DEUS EX: Mankind Divided | 23.08.2016. | PC, PS4, Xone, Linux, Mac |
--- | --- | --- |
DEUS EX
Ako se ne varam (uz iznimke kao što je bio Half Life ili System Shock 2) za FPS-ove je uvijek bila glavna stvar da su to uglavnom bili klonovi Doom-a i Quakea. Dakle, ultra brzo napucavanje u koridorima bez prevelike interakcije s okolišem. Naglasak je bio na oružju, ubijanju svega što se kreće i prolijevanju hektolitara krvi ili drugih izlučevina. Priča je tu bila tek toliko da jedva jedvice igrač ima neki legitimni motiv za igranje. Igrivost je bila super (i dan danas), a veći naglasak je bio i na multiplayer komponenti zbog koje su se organizirali i turniri.
Metal Gear serijal je tek sa Solid-nim nastavkom brendirao stealth žanr u naše mozgove kao stil igranja koji može biti jednako zabavan kao i napucavanje. U priči nećemo jer bi mogli napisati romane teksta, ali tada smo shvatili da igre mogu biti odlični interaktivni filmovi određene vrste. Bilo je za očekivati da će se novi trend polako slijevati i u ostale žanrove, a poglavito u FPS. Tu na scenu dolazi Deus Ex.
Iako je Warren Spector već imao u glavi i na vlastitim skriptama napisan prototip priče još ranih devedesetih pod kodnim imenom Troubleshooter. Nažalost, ideju nije mogao izrealizirati tada u praksu jer Looking Glass studio se suočavao s komercijalnim neuspjehom zvanim System Shock dok izdavač Origin nije imao interes za igrom po takvoj priči. A priča bi bila smještena u blisku budućnost prožeta teorijama zavjere i podzemljem. Nešto čiji elementi će naći put do sljedeće ideje zvane Junction Point. Sada je Spector već detaljnije razradio priču i likove te napustio Looking Glass oko 1995. godine. Neko vrijeme kasnije odbjegli ID Software-ovac John Romero osniva Ion Storm i nudi Spectoru rad na toliko željenoj igri bez ikakvih restrikcija. Tko bi normalan to odbio? Spector je to objeručke prihvatio.
Ime Junction Point nestaje, ali brojne ideje će završiti upravo u Deus Ex-u. Nekoliko godina kasnije, 2000. godine končano izlazi Deus Ex i kupi hvalospjeve gdje god stigne. Intrigantna priča smještena u distopijsku budućnost gdje naš glavni junak JC Denton otkriva kako se ispod površine krije globalna urota isprepletena iluminatima i teroristima u borbi za prevlast nad praktički cijelim svijetom i kontrolom informacija pa i samih ljudi. Tu još ubacimo i problem paranoje te da nikome ne možeš vjerovati. Čak i oni za koje radiš nisu onakvi kakvima se predstavljaju. Tko je kriv za Gray Death virus? Zašto je brat Paul Denton prešao u teroriste? Za sve postoji odgovor, ali nebih spojlao priču bez obzira na punoljetnost igre.
Deus Ex je obogatio pomalo ustaljeni FPS žanr novom formulom gdje nivoi nisu linearni koridori već otvoreni prostori ispunjeni misijama i sporednim djelatnostima koje možemo rješavati na bilo koji način koji nam paše. Nivoi su dizjanirani tako da omogućuju više načina pristupa cilju i rješenju. Hoćete li pobiti ljude i razvaliti vrata i ući u objekt ili ćete se prišuljati kroz ventilaciju ili prolaz iz obližnje uličice u taj isti objekt stealth metodom, to ostaje potpuno na vama. Igra vas ne kažnjava niti limitira za odabir. Uz to idu iskustveni bodovi u kojima razvijamo sve bitne vještine - od rukovanja oružjme i eksplozivima pa do obijanja lokota i hakiranja.
Da to ne bude samo to, tu su i augmentacije. A tu doista ima svega - od regeneracije, jačanja nogu za brže trčanje i skokove, jačanja ruku za jače melee udarce pa do lansiranja pomoćnog spy dronea za inspekciju situacije ili cloaka za nevidljivost. Naravno da je broj augmentacijskih kanistera ograničen što nas tjera da pažljivo biramo i donesemo odluku u kojem smjeru ćemo razviti našeg lika.
Interakcija s ljudima takve vrste gdje odabirom odgovora utječemo na dinamiku razgovora je u FPS-ima bila relativna novost. Ovisno o tome kakve odgovore dajemo, možemo dobiti ono što želimo od NPC-ova ili ih isprovocirati na borbu. Napominjem, jako rijetke FPS-igre, ako ikoja dotada, su dozvoljavale takvu razinu slobode. Većinu bossova u igri možemo srediti čak i prije vremena ako hoćemo. Favorizira se stealth pristup, izbjegavanje kamera i alarmiranja stražara te se dobijaju dodatni iskustveni bodovi za eksploraciju podrčja i poštede ljudskih života.
Iako je Unreal Engine 1 koji pogoni igru star i ružan za današnje pojmove, igrivost prvog Deus Ex-a je i dalje na razini te se da pokrenuti na bilo kojem kompu današnjice, tako da nema izlike za neigranje ovog čuda. ali da ne bude sve samo hvaljenje, ima tu podosta mušica.
Prvo je retardirana inteligencija protivnika. Ako se nalaze u blizini tijela koje leži, neće uopće reagirati na to. Kod pucanja će trčati u stranu kao da rade moonwalking i slično. Hakiranje i obijanje brava je samo formalnost gdje gledamo kako se prazni ICE breaker ili smanjuju postoci brave koju treba obiti. Šteta što to nije bilo oblikovano u obliku mini igara. Boss borbe su smijurija i sve njih je dovoljno "ošamariti" Dragon Tooth mačem i voila. Čak i da ga nemate, bilo što drugo će ih također dovoljno brzo ubiti. Totlano antiklimaktična stavka u igri.
Sve je to pomoglo da se Deus Ex prepozna kao igra godine te dobije s vremenom status "everytime you mention it, someone else will reinstall it" igre. Ima tu magičnu moć. Deus Ex se nije prodao u nekom bolesnom broju primjeraka, ali je generirao dovoljno profita da se dogodi nastavak. No utjecaj koji je igra stvorila i promjenila paradigmu u ustaljenoj formuli se ne može zanemariti. Proizvoljnom statistikom barem 90% FPS-a današnjice koristi brojne temelje u svojim mehanikama koje je postavio upravo Deus Ex. I zbog toga bi si svi jednom za života trebali učiniti uslugu i prijeći ovu igru. Barem kao opću kulturu.
Za PlayStation 2 izlazi port sa sufiksom The Conspiracy. Iako je to u suštini ista igra, problem je u maloj memoriji PS2. Zbog toga su brojni otvoreni prostori omeđeni zidovima i vratima za dodatna učitavanja. Isto tako, JCD denton ima 6 točaka na tijelu gdje može gubiti energiju (glava, torzo, ruke i noge) već je helath cijelo tijelo. Prednost ove verzije je lijepi HUD i FMV uvodna animacija. Za sve ostalo je bolje igrati original na PC-u.
postupno ću dodat još toga