Nakon dužeg vremena vratio sam se ovom dragulju, istinskom hommageu old-school FPS-ova
Tko bi rekao da pakao može biti tako zabavan
Ima tih dana u mjesecu kad proklinjem vino i rakiju, nikad više lažem si mene ja, dosta je bijelih mišova, a tad sjetim se njenog jezika, mrkog pogleda i grubih pitanja. Volim te do pakla i nazad. Prva rečenica stih je legendarne pjesme Vatrogasaca i čekao sam trenutak da ju kvalitetno upotrijebim. A što se tiče Dooma? Pa volim ga jako zapravo. Toliko jako da mu ne mogu pronać neke mane zaista. Ove godine ispravio sam još jednu nepravdu, napokon sam priveo ovu igru kraju, točnije krenuo sam ispočetka, jer tada kada je bila aktualna zapeo sam na deset sati i više joj se nisam vratio. Na sreću nešto mi se p00calo i rekoh, joj pa tebe imam za proć. Doduše malo me i onaj RAGE2 nagnao da žudim za takvom vrstom zabave. Doom je jedan od najboljih rebootova u gamingu što postoji, objektivno i subjektivno. Akcija u Doomu je frenetična, nekada povežem 10-15-20 killova bez da trepnem i kada se akcija smiri, tek onda izdahnem i kažem kvragu ovo je bilo jebeno zabavno. Igra je prepuna takvih akcijskih dionica i zapravo to je cijela poanta igre. Fantastično brzo napucavanje, sočno da sočnije ne može biti. Vrhunska oružja sa sekundarnim paljbama kao i alternativnim gadgetima za iste. Šarm Doom je i u tome, što priča postoji, ali je tu toliko da nam igra pokaže kako priča nije bitna. Kada shvatite koje je oružje najefikasnije protiv kojeg neprijatelja, borba i napucavanje postanu poezija u najboljem smislu te riječi. Level design, secreti, vertikalnost, glazba koja je apsolutni masterpiece, prekrasni vizuali i tehnički možda najbolja igra među FPS-ovima; jesam li što zaboravio? Laiku koji gleda sastrane kako igram Doom bi moglo past na pamet kako je ovaj FPS bućkuriš svega, no zaista je to totalna suprotnost. Igrini elementi rade mozaik prekrasnoće i u gotovo svakom segmentu briljiraju. Ima da ga rokam na godišnjoj bazi od sada! Sve me strah kakav je nastavak, budući da sam čuo dosta negativnijih stvari u odnosu na ovaj čole od deset naslov. Sočno nap00cavanje, glory insta kill, animacije pregleda oružja i općenito animacije pokreta ruku - umjetnost. A ako je Doom umjetnost (a je), ja se osjećam kao Da Vinci igrajući ga.
