Napokon ćemo igrati protiv tima koji nije potpuni bunker.
Mislim da će biti golijada.
To bi bilo lijepo za promjenu. Pitanje koliki će faktor biti umor, ali ova Hrvatska napokon ima mentalnu stabilnost i u najtežim trenucima sposobni su se iskopati iz gliba. Vidi se da ovi najvažniji igrači "grizu", ponajprije Modrić i Rakitić, i da žele uspjeh. Mene su dosad ponajviše oduševili Rebić i Lovren. Od Rebića i Perišića bih očekivao da će još više zasjati u sljedećoj utakmici, koja bi trebala biti puno otvorenija. Ne vjerujem da će ovdje proći ikakvo igranje na rezultat i još jedne produžetke.
Bez obzira na rezultat, ovo što se dosad događalo je baš nešto nestvarno. Mislim da nitko poslije ovog prvenstva ne bi trebao spočitavati bilo kome iz repke za bilo što. S obzirom koliko je bio mučan kraj kvalifikacija i koliko često zna doći do raspada i izgubljenih trenera, koncepcije i igre, ovo je vrhunac nogometne romantike gotovo ravan onom kada jedan Leicester osvoji prvenstvo. Čudo smo s obzirom na tako malu zemlju i uvjete, ali zemlju koja je i dalje ono najljepše što Europa pruža gledajući samo geografski.
Ne krivim nikoga, ali ne razumijem one koji i dalje uspijevaju biti ravnodušni (a zanima ih nogomet i imaju barem onaj minimalan osjećaj nacionalne pripadnosti i ponosa). Pitanje koliko će ponovno desetljeća opet proći prije nego se ovako nešto opet nekim čudom ponovi. Možda je prerano za reći, ali hvala ovoj reprezentaciji i Zlatku Daliću za sve ono što su nam dosad priuštili na ovom doista šokantnom SP-u.