Lara ovakva kakva je, super je za ubiti dosadu, zabaviti se 30ak sati u bran free atmosferi, bez mega pamtljivih likova i drama vrijednih Šekspira. Laru ionako volimo zbog sisa, guzica i zagonetki. Sve ostalo je bonus. Dajte malo upalite PS1 Lare na kojima je izgradila slavu pa vidite tamo gameplay i priču...isti qrac kao i u ovima ako ne i manje.
Gameplay i prica mozda i jesu bili kako kazes, ali setting nije bil tada sto puta vidjen, nije bilo klisea do iznemoglosti, nije bilo jednih te istih skriptiranih radnji svakih 15ak min gameplaya, nije bilo open world manije, lara nije stenjala non stop ko kakva kurva u pufu, nije bilo dosadnog krafting sistema, nije bilo ljudskih neprijatelja na svakom koraku i akcije koje bi se i sam rambo postidio itd itd. Uncharted 2 mi je bio neki vrhunac tog zanra i perfektni balans sve do zadnje cetvrtine igre kad su poceli si onim nadnaravnim budalestinama, a sve igre nakon njega na tu foru su mi cisto ok i et, da se odigra, ali nikako onaj vau efekt koji je u2 ostavio. Osobno mi je najdraza igra na tu foru Indijana Đons sa dvojke, ali vjerujem kada bih ga sada igrao, da bih odustao nakon 5 min. Jer kao sto renda dobro kaze. Kad sam bio mali, sve je valjalo...
