12.2017. Vrućh 25 | Odgovori

K HAS COME TO

Da Sephiroth nije preuzeo inicijativu, ne bi nikad došli do kraja sa ovim pitanjima. Nadam se da vidite kakvu ste grešku napravili kad ste me odabrali. ;P Bilo kako bilo, zahvaljujem Tuhyju na nominaciji i ostalim članovima koji su glasali i postavljali pitanja. Ne mogu reći da mi ne laska ako mislite da značim neki kurac ovom forumu.

Iako je većina onih bez kojih ovaj forum stvarno ne bi bio isti, imala priliku odgovarati na pitanja ostalih članova, ne mogu a da ne spomenem Dormina i AlexY-a za neke od sljedećih nominacija (ako ih bude) čije Q&A-ove bi bilo stvarno zanimljivo čitati. Obojica su forumaši sa dugogodšnjim stažom (takve je uvijek najveći gušt čitati) i imali bi što reći. AlexY je zaslužio barem zbog onih recenzija Kojima nas (prerijetko) zna iznenaditi. (zapravo lobiram za obojicu jer su moji Spliće)

OK, sad kad sam nepotrebno potratio vrijeme na to, uživajte u odgovorima kao što sam ja u vašim pitanjima. Naravno da vas nisam uskratio za svoja filozofiranja i preseravanja. Isprike svima onima koji će morati uzeti godišnji da pročitaju sve napisano. Sephiroth je kriv. ;P

1. Koje si sve Resident Evil igre odigrao te kako bi ih poredao? (od najboljeg do najgoreg)

Koji gušt je ovako započeti. ;D Resident Evil. Stvarno premoćno zvuči kad izgovoriš naglas. Bez da se trenutak dvoumim, radi se o jednom od najdražih serijala i jednom od onih uz koje sam odrastao.

Možda će mi lakše biti napisati one koje nikad nisam igrao. Gaiden, Survivor 2 (jedinicu jesam :), Dead Aim, oba Chronicles-a, Op. Raccoon City, i jebenu šesticu nikad nisam niti zaigrao (ali je kupljena nedavno), a prvi Revelations baš trenutno igram i zabavljam se propisno. ;D

Znači, neću ih sve rangirati jer ne bi bilo lagano, a i ne mislim da je toliko važno. Ipak, imam tri po redoslijedu za kojeg mislim da su bili najvažniji za mene, a u konačnici i za industriju.

Resident Evil (remake, remastered - nebitno), Resident Evil 2, Resident Evil 4. (nadam se da si zadovoljan)

2. Da napustiš svoj trenutni život kako bi ostvario svoje najveće snove, šta bi izgubio?

Drugo, pa odma u glavu. Koliko god ja volio filozofirati, ne vjerujem da ćeš cijeniti previše odgovor na ovo pitanje, niti ja mislim da mogu na njega kvalitetno odgovoriti.

Koliko god mi nekad dođe da odjebem sve i napravim Christopher McCandless Into the Wild šemu, mislim da nisam dovoljno hrabar da napustim svoj život samo tako, ma kakav on bio. Ostavio bi ipak previše toga iza sebe, a i mislim da snove mogu jurišati i u ovom životu. Mada snovi u 99,9% slučajeva ostanu samo snovi. Možda je u tom slučaju moj najveći san da imam zdrav i koliko toliko ;P normalan život i uvjete za njega.

Ipak, istog trena bi napustio svoj život da mi se ostvari san u kojem Viper odigrava Personu 5 i priznaje pred svima da je to pravi GOTY 2017.-e.

3. Top 5 (ili 10 ako hoćeš) anime series po tvojem mišljenju. Ne bih volio da mješaš series i movies zajedno. Ako te volja možeš i kratka objašnjenja, ali nije potrebno.

Uvijek biram ovu manje opciju. I dobro za ovo odvajanje, jer znamo da bi bilo predosadno da stavim deset Studio Ghibli filmova koji su ionako svijet za sebe. (jedna od najboljih stvari nastalih u Japanu - Studio Ghibli)

Iskreno, na ovo pitanje ne želim previše razmišljati i ulaziti u dubinu stotine animea koje sam u životu pogledao. Vjerojatno sam sad neke previdio (koji su vjerojatno i bolji od ovih koje ću navesti), ali imam pet animea koji su mi u glavi. Znači right now izbacivanje. Samim time, valjda znači da su oni za mene ujedno i najbitniji.

5. Dragon Ball Z - ne bi bio iskren prema sebi kad ga ne bi spomenuo. Tu je zapravo sve počelo. Svi smo crtali Gokua i Vegetu po školskim bilježnicama. Toriyama Isus.

4. Jojo’s Bizarre Adventures (Diamond Is Unbreakable posebno) - previše volim Personu 4, a neki se kunu da je ona ripoff DIU sezone. I nisu daleko. Ali nije bit samo u tome, JBA je inspirirao pola japanske industrije. Hirohiko Araki je genije, a anime adaptacija njegovog magnum opusa je ogledni primjer maštovitosti japanske animacije. Jedni od najboljih likova ikad.

3. Berserk - anime zbog kojeg sam se zakačio za mange i počeo cijeniti svakog tko je ikad nešto pokušao nacrtati. Zapravo jedan od najtragičnijih animea sa najtragičnijim likovima. Epski je izraz koji su ljudi izmislili da ga mogu koristiti za opisivanje ovog animea. Zbog Berserka i SoulsBorne igre cijenim puno više.

2. Cowboy Bebop - vjerojatno najbolji anime na ovoj listi, i najbolji koji sam ikad gledao. Niti jedna jedina epizoda ni u jednom trenutku nije bila dosadna. Jedan od najboljih komada entertainmenta ikad. Likovi, animacija, glazba su savršenstvo.

1. Death Note - you saw it coming, didn’t you?

Je li Death Note mainstream? Je. Da li mu u jednom trenutku plot izmiče i izgleda kao da se mora nastaviti zbog popularnosti iako su kreatori zamislili drugačije? Da. Da li anime završava zapadnjačkom korektnošću? Da. Je li Misa previše iritantan lik? Nije. ;P

O Death Noteu bi stvarno mogao satima/danima. Ali nema potrebe. Death Note mi je najdraži anime iz osobnih razloga koje nikada neću napisati jer ih ne bi shvatili. Death Note ima jedan od najboljih soundtrackova bilo kojeg medija koji me nakačio na žanr koji me onda raznio ko budalu. Za Death Note stvarno želim napisati neki tekst (ovo obećavam već predugo ;P) koji bi barem približno pokušao dočarati što ja mislim o njemu i zašto ću vječito braniti sve epizode do smrti L-a kao jedne od najinteligentnijih, najzanimljivijih i najmaštovitijih epizoda u anime svijetu.

4. Tko si zaista ti I zašto tolika misterija oko nadimka K.?

Šta stvarno misliš da ću ti samo tako odgovoriti na to? ;P

“I’m a shadow, one that no light will shine on. As long as you follow me, you will never see the day.”

Misterija je samo jedno od mojih preseravanja. Mada cijenim taj kult ličnosti. Ja nikada recimo nisam morao znati ništa o npr. Solidu, Sephu ili Voltrizu da bih iznimno cijenio ono što oni pišu, i u konačnici skužio koliko smo slični. Samo po napisanim riječima. Jedino to gledam. Tko, šta piše i po tome prosuđujem. Ne moram ih vidjeti kako izgledaju. To bi mi srušilo mit o njima.

Šta ne znači da se to neće promijeniti, i šta ne znači da ne maštam o nekom Sarajevo FFA Meet-u na kojeg ćemo se pojaviti mi “od dole” na čelu sa Dorminom, na kojem će Voltriz ušetati na meet u dresu Džeke sa Selectovom “peticom” ispod ruke, na kojem će Sephiroth crtati opširan MGS timeline u nekom zadimljenom sarajevskom pabu, na kojeg će se pojaviti i Res Nullius i izgasiti će svijetlo... ;D

5. Jedan klasični Fuck, Kill, Marry sa ljudima iz hrvatskog javnog života. Ne nudim 3 opcije nego ti prepuštam od čitave plejade ljudi koje znaš iz lijepe naše da odabereš po jednoga. I naravno kratak opis zašto baš njih.

Mrzim hrvatski javni život, tako da si 1/1 pogodio sa pitanjem. ;D

Počet ću sa najlakšim. Ubio bi Zdravka Mamića (o ovome razmišljam i ovako kad znam da bi mi to sjebalo život). Ima tu još dosta njih, ali on je prvi. Mislim, ne mogu reći da bi ubio Lidiju Bačić, Severinu i takve oblike beštija, ali volio bi da ih nema. Oženio bi Ivanu Paradžiković. O ovome ne znam šta da napišem. Jednostavno bi je oženio. E sad šta se tiče fuka, tu realno ima milijun opcija. Da ne napišem opet Ivana Paradžiković, reći ću Žanamari Perčić. Obrijao bi glavu na ćelavo i dok bi se bubali, pitao bih je koliko sam bolji od pokojnog Đorđea Novkovića. Ne u pisanju tekstova, naravno.

6. Moram znati - MGS1 ili MGS2?

Heh. Olakšao si mi, a da toga vjerojatno nisi ni svjestan. ;D

MGS2 je epohalna igra, da me se krivo ne shvati. U mnogočemu je to igra Hideovog (uspješnog) proricanja budućnosti. Majstorstvo je gaming dizajna i vjerojatno najhrabrija igra serijala. Ali... za mene nikad nije postojala “ova” dvojba. Da si mi došao sa pitanjem MGS ili Snake Eater i da si mi prislonio pištolj na glavu, rekao bih ti - pucaj.

Zato Metal Gear Solid. Trica bi realno i objektivno trebala biti bolja od jedinice. Meni je u stotinu segmenata i situacija bliskija, draža i bolja, ali doći po prvi put na “veliku scenu” i prezentirati svoje ideje onako hladnokrvno i na način kakav je 1998.-e Hideo Kojima prezentirao svoju viziju gaming industrije mogu samo najveći. Zato i je - najveći. Inače, Holy Trinity: Metal Gear Solid, Final Fantasy VII, Silent Hill 2. Fight me. ;D

Još nešto. Iskoristit ću ovu priliku (jer znam da sad neće nikome smetati ;P) da ti iskreno čestitam na prelasku 10 000 postova. Uistinu smatram da si jedan od najbitnijih članova za ovaj community i zapravo se nadam da ti barem još neko vrijeme sve ovo skupa neće dopizditi. Živio, amigo.

7. Poznat si po epskim sagama po pitanju pisanja postova pogotovo kada je tematika nešto što ti se sviđa. Npr. MGS serijal. E sada, jel bi mogao opisati serijal u 5 rečenica (na svoj način odnosno u svom stilu), a da svaka od njih ne sadrži više od 20 riječi?

Dok se Seph nije pojavio i izmasakrirao me svojim pitanjima, ovo je bilo jedino pitanje na kojeg sam razmišljao kako ću odgovoriti. Tako da ti je izazov uspio. Štoviše, pobjedio si. Nadam se da se ne ljutiš što ću odgovoriti na “svoj” način iako neću poštovati možda sva pravila izazova. Pokušat ću slikovito.

Metal Gear Solid serijal za mene predstavlja razmišljanja jednog genijalca (inspiraciju) koji nas je nekim čudom odlučio nagrađivati u industriji koja ga možda i ne zaslužuje. Možda bi njegovo pisanje imalo i veći odjek u nekom drugom mediju, ali on je skomni zahvalni japanski genijalac koji je izabrao medij kojeg može revolucionarizirati. I uspio je. Znači stao je iza ekrana sa lukom i strijelom i počeo je šibati te strijele prema tebi. Iz ekrana prema vani. S obzirom da ih ispaljuje toliko brzo i precizno, ne možeš se izmaknuti svakoj strijeli. A svaka ona koja te pogodi, zapamtiš je. Svaka strijela je drukčijeg oblika i svaka strijela je ispaljena na drukčiji način. Što ideš stariji, više se strijelama tog genijalca ni ne pokušavaš izmaknuti. Želiš da te te strijele šibaju jer si napokon shvatio njihov značaj. Onaj koji nisi ni mogao shvatiti kao djete koje se pokušavalo izmaknuti svakoj strijeli. Onda kad si samo htio pobjediti zločeste likove na ekranu.

8.cime se bavis?

Streamam japanske ritmičke igre za šaku yena.

9.Što preferiraš?
Star Trek ili Star Wars i zašto?

Nisam fan ni jedne ni druge franšize, iskreno. Mada se sjećam jednog perioda u srednjoj školi kad sam cijeli muški dio razreda nagovorio na gledanje X-Filesa, a baš prije toga bi se uvijek prikazivao Deep Space 9. (ne mogu se sjetiti o kojem programu je bila riječ) Znam da smo uvijek gledali jedno i drugo. A gledao sam i Voyager kad sam bio baš mali. Kužim važnost Star Treka (Star Warsa također), ali nikada nisam previše volio svemir. S druge strane sjećam se kao jučer onih vremena kad bi svaku nedjelju na HRT2 igrao jedan Star Wars. Bio sam klinac i obožavao sam te filmove. Star Wars mi je ipak dosta draži od Treka. I sad pogledam svaki novi čim izađe, ali nisam fan. Ne zanima me ako ubiju nekog “bitnog” lika, niti posvećeno proučavam lore. Mogu raditi što žele sa serijalom. Američki spektakl i ništa više.

10. Odakle ideja za forumski nick?

18. Što se krije iza nadimka K.  ?

Ako sam dobro skužio, ovo je zapravo isto pitanje. Osim ako Chaky nije mislio na “kakav se monstrum zapravo krije iza nadimka K.”? :Đ

Nadimak je još jedno moje preseravanje (i nije). Previše je poveznica i inspiracije. Glavna šema sa jednim slovom je L iz Death Notea. K i dodana točka kao referenca na Kafku i neke njegove likove, a druga najveća je zapravo Kafka Tamura, jedan od najdražih likova ikad iz jedne od najboljih pročitanih knjiga u mom životu - Kafka na žalu Murakamija. A i previše cijenim Kefku iz FFVI. ;P Zanimljivo je i šta postoji bolesno zanimljivi K. iz Virtue Last Reward igre, pa K. iz Blade Runnera, i sad na kraju vidim i K. u novom Digimon Story Cyber Sleuth-u. Zanima me odakle njima ideje... ;D

11. L Lawliet ili Yagami Light? Nadam se  da ćes dati točan odgovor

Lagano. L, naravno. Uvijek L. Odlično su napisani i prezentirani i jedan i drugi, da se razumijemo. L jer sam ja karakterno L. (da ne spojlam o sebi previše :Đ)

A i nisu oni toliko različiti.

12. Postoji li netko poput The Boss za tebe IRL?

Ukratko... NE. Pa ne postoji ni druga virtualna Boss, kamoli još jedna Boss IRL. Možda mi ni ne treba Boss IRL, možda je ona jedna sa onog presvetog DVD-a dovoljna?

Boss je jedan od najbitnijih MGS likova, ponekad izgleda i kao temelj serijala. Nevjerojatno koliko se puno da isčitati iz animacija njezinih očiju i rečenica o Kojimi, serijalu, svijetu. Istovremeno jedan od najidealiziranijih, The Boss je i jedan od najljudskijih likova serijala. Sa svim ljudskim manama. Za mene u top 3 lika serijala i sveukupno gledajući top 5. Žao mi je šta ne mogu dublje sa ovim MGS pitanjima, ali pišem ovo u nekom programu, i vidim da sam već na preko 2 000 riječi. Ovo neće nitko čitati ako sve budem potkrijepljivao primjerima ili odlazio previše opširno/osobno. Imamo MGS temu za ovo, tamo se možemo iživljavati.

13. Persona 5 (Ann/Makoto/Futaba/Haru).
- Najdraži ženski lik od njih je? Zašto?
- Ako bi sa jednom mogao provesti noć
a) seksualno
b) samo intelektualno razgovarajući
koju bi izabrao?
- Koji od ženskih likova je najbolje okarakteriziran u igri po tvom mišljenju? (znam da se ovo može kositi sa prvim pitanjem, ali možda će biti drugačiji odgovor)

Ovo pitanje mi je potvrda da me netko na ovom forumu kuži skroz. Hahaha

Najdraža je Makoto, bez razmišljanja. U njenom slučaju se čak ne radi o waifu materijalu. Ona je baš THE cura.

a)seksualno - vjerojatno Makoto, ali Hifumi je možda i više moj tip. Zapravo Hifumi. Hifumi seksualno sigurno. Hifumi je epska. Ne volim cure kao Ann. Ann mi je ona neka nametljiva cura koja pleše nasred diska, ili ona koja svoju torbicu stavlja na šank preko pet muških glava.

b) intelektualno - Makoto. Ona se i fura na “taj đir”.

I najbolje okarakterizirana je Makoto. Doduše imala je i najviše screen time-a. Nju se izguralo kao cannon, imala je one scene sa sestrom u stanu, uhodila te po školi... jebiga, ona baš ostane u glavi. Futaba je kao mlađa sestrica. Njezin arc i palača su vrh, tho. Nesvakidašnja mi je njezina priča u JRPG žanru. Haru je limunada. Nekako je ubačena (zbrzana) pred sami kraj i nikako se nisam uspio povezati sa njenim likom, a i ne izgleda sad nešto vauu. Hifumi je underrated gold.

14. Jesi singl?

Trenutno da, i ne vjerujem da će se to mijenjati u dogledno vrijeme. Em ne vidim razlog da se obvezujem nekoj lokalnoj “kradljivici sreće” i da joj posvećujem veći dio dana, em je moj popis željenih atributa nemoguće uzvišen. Odbijam se zadovoljiti ičim manjim od pametnog, smiješnog, mizantropskog supermodela koji će me ignorirati 98% vremena i pustiti me da radim što hoću. Dosad mi je svemir tvrdoglavo ignorirao zahtjeve, i budući da se nitko na zemlji ne može podudarati sa gore postavljenim idealom (kojeg naposljetku ničim ni ne zaslužujem), možda je pravo vrijeme da otiđem sa svojim kriterijima izvan sfere čovjeka. Životinje su out, ali puno bi pomoglo kada bi moja sljedeća cura bila robot.

15. Koji su te djelovi u Metal Gear Solid serijalu najvise nabrijali (Od kojih scena si se najezio)?

Zanimljivo je što se više ježim sada, nego što sam prije, kada je u pitanju ovaj serijal. I najčešće su to samo codec razgovori ili pojedine rečenice na ekranu, a ne toliko same scene/animacije. Naravno da ima milijun stvari, ali neću pisati o onim standardnim i očekivanim kada umire Sniper Wolf, kraj Snake Eatera, povratak u Shadow Moses, Mantis i sl. već ove neke o kojima se ne piše, barem ne previše.

Vulcan Raven - “You want to pull each other’s ears?”

Najstresnije što sam bio igrajući neki MGS. Sjedio sam na pećici (onoj sa tri spirale) u babinoj sobi, i u jednom trenutku sam samo pao sa nje. Kamera i atmosfera su bile takve da nisam znao tko mi glavu nosi. Bio sam premlad. ;P

Gray Fox - “I’m like you - I have no name.”

Zapravo bilo koja scena sa Gray Foxom. U svakoj je dominirao i svaka je bila vrhunski izrežirana. Jedan od najboljih, najtragičnijih i najluđih likova serijala.

Sorrow - Boss borba koja to nije, za što mi je trebalo vremena da shvatim. Za mene jedan od najjezivijih trenutaka u industriji uopće.

Guns of the Patriots Title Screen - čekaš igru godinama, a onda je napokon upališ i dočeka te ONO. Razarajuće.

I ne mogu a da ne spomenem jednu od najluđih činjenica, da je Kojima pružio mogućnost igraču da ubije The End-a dok spava i tako preskoči i ne proživi jednu od najboljih boss borbi u povijesti industrije. Koliko je to hrabro i suludo? Kakav luđak.

16. Primjetio sam da imaš dobar ukus za bendove,pa reci ti meni svojih top 5 ?

Drago mi je da jesi. To znači da i ti imaš dobar ukus. ;P

Glazba je jedini medij bez kojeg stvarno ne bi mogao, i onaj jedini za kojeg bez lažne skromnosti mislim da ga vrhunski poznajem. Previše cijenim toga u glazbi, i previše toga slušam da bi samo tako rangirao pet bendova, ali valjda ću te zadovoljiti sa dva. Ona se nikad ne mijenjaju, i sigurno su se najviše puta preslušavali.

Radiohead, Joy Division. Zadnji bend na kojeg sam se baš baš nakačio i u zadnje vrijeme ga konstantno vrtim je Low Roar.

(ali sigurno bih te iznenadio koliko široko i duboko mogu otići)

Okej, ova zagrada loše zvuči.

17. Manga ili Anime? (što više preferiraš)

Preferiram mange jer se zdravije osjećam dok vrtim papir, nerijetko je i puno bolja opcija (najsvježiji primjer - Junji Ito kao animacija na ekranu i kao crtež na papiru), ali manga je i preskup hobi za naše pojmove. Ja nešto kao skupljam, ali sporo to ide. Nadam se da ću barem kompletirati desetak serijala koje želim.

Anime je jeftinija opcija, ali konzumacija duže traje. (olakotna je okolnost šta je u zadnje vrijeme previše smeća, pa se svejedno stigne pogledati ono što uistinu valja)

Sephiroth

19. Prvim pitanjem bih se direktno nadovezao na prethodnu izjavu. Objasni cemu takav stav prema forumskim postovima. Da li je to produkt licnosti koja svakodnevno tezi tome da na svaki upit, zadatak i obavezu odgovara maksimalno posveceno ili je to samo jedan od nacina nadomjestanja vida praznine ili potencijalnog nezadovoljstva koji proizilazi iz insuficijentne socijalne interakcije koja moze biti uzrokovana nerazumijevanjem ili manjkom interesovanja ljudi za tvoje duhovne dubine?

Ne smatram da se moji “posvećeni” postovi razlikuju od većine ostalih posvećenih postova drugih forumaša. A hvala Bogu, ima ih. (i ti si bio jedan od takvih na Rebootu, zbog čega sam ga s guštom i čitao ;D) Ne mislim da sam dužan nekome nešto ili da imam potrebu dokazati se. Kao što se može zaključiti iz više segmenata, nisam baš neki najaktivniji član, pa se možda iz tog razloga trudim napisati što više “kad sam tu”. Općenito, volim pisati “stvari” u slobodno vrijeme, pa mi nije strano natipkati veće količine teksta.

Što se tiče drugog dijela, malo sam se prepao jer sam na trenutak imao dojam da sam na psihijatrijskoj seansi. ;P Mada si djelomično pogodio. Vodim i suviše normalan socijalni život, u krugu prijatelja s kojima ne mogu (uvijek) podijeliti svoje strasti, tako da si vjerojatno dobro pročitao moj oblik “pražnjenja” tu na FFA.

20. Smatras li teznju perfekcionizmu pozitivnom ili negativnom ljudskom osobinom? Ovisno o tvom obrazlozenju, nadovezi se primjerima prednosti i nedostataka, te vlastitim stanjem i njegovim utjecajem na psihicki entitet.

Težnja perfekcionizmu i sami perfekcionizam su svemirski opširne stvari, i nemoguće mi je dati konkretan odgovor. Mogu pisati o težnji perfekcionizmu koji je u mojoj glavi. Možda na taj način svejedno uspiješ skužiti na što aludiram.

Ako ne računamo pojedine video igre, nikad nisam bio perfekcionist u ničemu. ;P Težnja perfekcionizmu je za mene u rangu težnje prema luksuzu. Težnja luksuzu uvijek rezultira bijedom. Čovjek u globalu nije perfekcionist. Može biti na kratak period. Do prve greške. Koja uvijek dođe, jer ljudi griješe. Svakodnevni pokušaj poboljšavanja i rada na samome sebi - uvijek, čak i kad za to nema smisla, i tako do kraja života. Ali onaj mali nihilist u meni za neke “veće” domete uvijek govori - besmisleno. Jedna od najboljih stvari koje sam čuo u životu je koliko god bio vješt sa loptom (možeš biti najvještiji tip sa loptom na planeti), kad sa njom kreneš tehnicirati, ona će se kad tad naći na zemlji.

This question is sponsored by RendaPerfektno.

21. Moderni gaming, cak bih ga nazvao nuklearnim gamingom, je osim tehnickih dostignuca poznat i po beskrupuloznom, detaljnom i vrlo prakticnom primjenjivom nasilju, te brojnim slicnim edukativnim faktovima. Smatras li da je to zaista sve tako potrebno kako bi se auditoriju vizualizirala i naglasila dramaticnost pojedine situacije ili je to samo jedan od nacina inokulacije mrznje i svijesti o nasilju, te pripreme i regrutovanja djece za stvarne militaristicke akcije kroz zabavu? Imaj u obzir da su developeri prije dvadeset i vise godina svojom mastom i pozrtvovanim radom uz mnogo nizi budzet i mogucnosti, dosegli mnogo dramaticnije i emotivnije trenutke od onih kakve danas nude. Pogotovo jedan Metal Gear Solid koji ne samo da predstavlja visu umjetnost, vec i alternativni prikaz bojnog polja i politickog uredjenja iz perspektive vojnika i njegovih nadleznih.

Modernom gamingu nije bitno što ja mislim niti sam ja potreban modernom gamingu. Moderan gaming broji vjerojatno najviše potrošača od kad je Zemlje i to mu jedino bitno. Moderan gaming je napokon ušao u sferu mainstreama, što je pokušavao godinama. I to ne bi smjelo biti loše, jer video igre su dovoljno kvalitetan i raznovrstan medij da zaslužuju veću pozornost. Istovremenim ulaskom u mainstream, medij je za mene izgubio onu svoju iskrenost. Ali nije ni modernom gamingu lako. S jedne strane ima “stariju” generaciju koja će na nož dočekati sve što nije ono na što su odgojeni prije 20-30 godina, a s druge strane ima tržište kojem mora udovoljiti tako što će nešto u čemu se previše tipkalo i čitalo prebaciti u nešto što će biti atraktivno sa što manje tipkanja (svojevrsni filmovi). Moderan gaming je Digital Foundry sa šest videa o tehnikalijama prije nego igra izađe. I prema tome se sudi igri. Dosta često negativno, a samo zato jer je nemoguće jurišati i orijentirati se maksimalno filmu u industriji koja nikad nije bila filmske naravi. Tako da, da. Moderan gaming misli da mu je potreban impresivan vizualni i dramatični eksplicitni prikaz, jer je to ono što se danas traži. Ali ne mislim da je sve to skupa svojevrsna priprema za neku buduću vojničku regrutaciju, dapače, smiješno mi je to. Svijet je lud, ali nadam se da nije toliko.

Inače, slažem se skroz sa tvojim ostalim razmišljanjima u ovom pitanju.

Moderan gaming je zapravo najčešće obična farsa, ali smo mi preveliki ovisnici da bi to priznali sami sebi.

22. Duboka starost je fizioloski i metabolicki vrhunac bioloskog razvoja pojedinca, a pocetak tjelesne progresivne degradacije, a objektivno i nervne. Medjutim, da li se to isto odnosi i na humanu dusu kojom se opravdavaju svi neobjasnjeni medicinski i psiholoski entiteti, ne mozemo biti u potpunosti sigurni obzirom da se stari ljudi ponasaju razlicito. Vrlo je karakteristicno da ljudi u poznim godinama ili znaju ili ne znaju sta govore, odnosno mi ih mozemo ili ne mozemo razumjeti. Da li je to razlog sto mi jos uvijek nismo na njihovom duhovnom nivou pa ne mozemo ni pojmiti koje su to dubine ili ne, relativno je. S tim u vezi pokusaj se sinhronizovati sa postupcima, stavovima i rijecima ostarjelog Big Bossa u debriefing-u Metal Gear Solid-a 4. Svjedocimo potpuno drugacijoj osobi u odnosu na prijasnje nastavke. Da li je, prema tvom misljenju, Hideo Kojima odlucio da na taj nacin Big Bossa iskoristi kao zrtvu vlastitih  postupaka i naratora jedne epske sage kako ga mi ne bismo smatrali svjetskim vojnim kriminalcem ili upravo pokusava da kroz Big Bossovu staracku rezignaciju objasni covjekovu fragilnost i nebitnost u ovom svijetu, te spoznaju istine? Big Boss navodi kako je bitno ne mijenjati svijet, vec ga ostaviti onakav kakav je i bio, a sto je totalno suprotno od svega sto je on sam uradio.

Nevezano za pozne godine, karakteristično je da ljudi najčešće ne znaju što govore. (u što skromno uključujem i sebe ;P)

Drago mi je da imaš MGS4 debriefing pitanje, jer sam ovu scenu ionako htio spomenuti u najmoćnije scene serijala. Ova scena je za mene toliko moćna, jer i nakon skoro punih deset godina od izlaska MGS4, ja nikad nisam shvatio posljednje riječi Big Bossa.

“This is good, isn’t it?”

Ne mislim da sam glup zbog toga, štoviše, smatram da je cijela čar Kojiminog opusa u propitkivanju. Toj rečenici je prethodio razgovor dvojice najlegendarnijih vojnika u kojem je jedan u potpunosti kontradiktoran, da. Da li je Kojima želio prikazati ljudsku kontradiktornost i na samoj samrti, ili je jednostavno ključ u tome što god da napravimo, ne možemo izmijeniti ljudski rod. Je li sve što možemo napraviti da “pustimo svijet onakav kakav je”, “da poštujemo volju drugih, a vjerujemo u svoju” ili moramo pokušati promijeniti svijet za potencijalnu bolju budućnost, ili je Big Boss jednostavno skužio besmislenost svojih akcija i postojanja.

Ako se sjećaš, već smo izmijenili postove u MGS temi u kojoj sam spomenuo kako u velikoj mjeri vjerujem da je serijal uspio jer se sam Kojima nije libio stavljati svoje osobne stvari iz života u igre. Mislim da i u ovoj situaciji o kojoj pričamo nema razlike. Davno sam pročitao intervju u kojem je Kojima na pitanje koliko su bliske stvari iz MGS serijala njegovim osobnim osjećajima ili ljudima iz njegovog života kojima na neki način šalje poruku, Kojima je na trenutak bio zastao, kao da nije siguran želi li to priznati sebi i ljudima, na kraju ipak rekao da je. Neki govore da je zadnja scena MGS4 svojevrsna posveta njegovom preminulom ocu.

Ovo je dobro, zar ne? Što je dobro? MGS serijal, cigareta na samrti, još jedno probijanje četvrtog zida na s kojim je aludirao na završetak serijala (jer smo tad vjerovali da je to kraj), nešto u stilu tarantinovskog kraja Inglorious Bastardsa u kojem u završnoj sceni lik Brad Pitta odlazi skalpirati nacista uz riječi “I think this just might be my masterpiece”, ponovni susret sa Solid Snakeom, klonom kojeg je uvijek poštovao? Nikad nisam saznao. Ni ne trebam.

Samim tim smatras li Big Bossa kriminalcem, herojem ili necim drugim?

Može li itko odgovoriti na to pitanje i vjerovati da je njegov odgovor sto posto ispravan? Ja ne mogu.

23. Koji je gaming, a koji anime soundtrack, prema tvom misljenju, najkompletniji i najemotivniji? Obrazlozi svoj stav i navedi po jedan primjer za oboje uz opis situacije, odnosno scene u kojoj se ta kompozicija pojavljuje, te vlastitog dozivljaja istog.

Mrzim “top nečega” pitanja. Smatram da je glazba u videoigrama jedan od tri segmenata zbog kojeg igre možda ponekad izgledaju puno važnije nego što zapravo jesu. Nevjerojatno mi je koliko su skoro svi strastveni i predani dok rade glazbu za “tamo neke igre”. Kad Yasunori Matsuda sa svoje 23 godine sklada glazbu za jedan Chrono Trigger kao da mu život o tome ovisi ja se naježim. To su impozantne i inspirirajuće stvari. Nemoguće mi je odgovoriti na ovo, nemoj se ljutiti. Stavit ću jedan “najsvježiji” komad kao primjer kada sam bio najbliže da zaplačem zbog nekog OST-a. I onda usput spominjem Shadow of the Colossus-ov OST koji bi, da se radi neki top 5 glazbe u povijesti video igara, morao pronaći svoje mjesto.

https://www.youtube.com/watch?v=watch?v=ekwVchZXtkc

Što se tiče animea, to je prelegano za mene. Studio Ghibli ima strašne stvari, Cowboy Bebop je muzička majstorija, ali...

https://www.youtube.com/watch?v=watch?v=OaP0w0-AmdU

BAM.

https://www.youtube.com/watch?v=watch?v=0dahZOlHClE

BAM.

Gotovo.

24. Da li si, igrajuci dugi niz godina, stekao dojam da su igre utjecale na tvoj zivotni stil i stavove? Ukoliko jesu, obrazlozi na koji to nacin.

Mnoge će možda iznenaditi ovaj odgovor, ali ne previše. Bio bih gad kad bi rekao da nije bilo baš ništa, ali općenito se ovaj medij ne može mjeriti sa utjecajem glazbe koju sam slušao ili knjiga koje sam čitao. Ne smatram da neka igra može ili mora biti “lektira”, morao bih stvarno razmisliti da li postoji nešto što ima takvu važnost, i ono najbitnije, pristupačnost. Knjige će uvijek imati prednost, glazba, čak i pojedini filmovi.

Prestanimo idealizirati video igre i njihovu važnost. (I tebi se obraćam, K.)

25. Odgovor na pitanje da li su igre bile bolje nekada ili sada se iskljucivo temelji i zavisi od godina osobe kojoj je pitanje upuceno. Obrazlozi ovu tvrdnju, te napisi vlastito misljenje.

Odgovorio si sam. Slažem se. Puno toga ovisi o godinama pojedinca, i nikad nije isto doživjeti i proživjeti. S obzirom da nemam baš najbolje mišljenje o “o ukusima se ne raspravlja”, ne znam kako da odgovorim na ovo. Bitno je ono što ti vjeruješ. (Big Boss debriefing ;P) A i nadam se da si skužio kroz prethodne odgovore što mislim, jer sam se povremeno osvrćao na modearn gaming. ;D


S obzirom da sam te ovako muški ispoštovao, tražim jednu stvar zauzvrat. Sramota je da nikada nisi iznio svoje mišljenje o Death Strandingu. ;D Ne želim ulaziti u razloge, ali siguran sam da bi svi cijenili kada bi ostavio tu i tamo koji post više na ovom forumu. Još nešto. Imam za tebe jedan album. Nije bitno ni kad ćeš ga poslušati ni što misliš o njemu, samo ga poslušaj kad uhvatiš vremena. Hrvatski je bend. Živio.

https://www.youtube.com/watch?v=watch?v=0EqLikdBrck

_________________________________________________________

Eto, braćo mila. Preko 5000 riječi. (izjebale su me te greške prilikom postanja, možda je trebao sve biti jedan post, šteta. Fenix je kriv) Niste razočarali sa količinom MGS pitanja, ali ste me precijenili sa nekim filozofskim. Ugodan ostatak nedjelje. Vraćam se u rupicu.

Resident Evil (remake, remastered - nebitno), Resident Evil 2, Resident Evil 4. (nadam se da si zadovoljan)

Eh, relativno.

Znam, znam. Nema Zero-a. ;D

Btw I ja bi ubio glavatog I kresnuo zanamari ,good stuff

Kako bi se izrazija u postotcima? 90 - 10 u korist smrti glave kod mene.

Kad ćemo na neko piće, K? Obećajem da neće bit nikakvih kita, pinky swear. Bar ne namjernih.

Kad mi kažeš kako se igra Bulls and Cows i kako ću otključat All Green trofej u Silver Caseu. To mi je jedino ostalo. Preglup sam.

Kad se osjetim "spremnim" za taj susret, obavijestit ću te putem PM-a. Možemo onda i Dormina zvat ako bude raspoložen. Mada bi radije da opet organiziraš neki turnir u Tekkenu, pa da ti ga dignem ispred nosa, a da ti nisi siguran jesan li to ja ili ne. ;P

Iznimno mi je zadovoljstvo i čast biti dio ovakvog communityja i razmijenjivati postove sa ovako kvalitetnim članovima.

Također, amigo. Zahvaljujem. Zadovoljstvo je obostrano.




Ne želim ni razmišljati kako će izgledati forum zadnjih mjesec dana pred izlazak Death Strandinga. Solid Snake viper89